Sve otkako je krenula jesen, Noć vještica nam se polako približava, a s listopadom smo ušli u razdoblje jeze, straha i mračnih priča. Zato je naše uredništvo odlučilo izvući iz kutije nekoliko horor naslova koji će vas pripremiti za ovaj sablasni mjesec.

U odabiru su sudjelovali Igor i Antonija (tim redom), kao dežurni horor fanovi, dok Vesna nije baš od priča strave i užasa (osim onih s ije i je, te č i ć). Zato nam je ona dežurni lektor.

Neke od ovih knjiga, nažalost, nisu prevedene na hrvatski, ali živimo u svijetu Book Depositoryja i e-čitača, stoga ne biste trebali imati problema s nabavljanjem materijala za čitanje.

Mračna zemlja autora Raya Bradburya

Započet ću svoj dio ovog popisa nečim što jest dostupno na hrvatskom: zbirka priča Raya Bradburyja Mračna zemlja (October Country na engleskom). Bradbury je bio majstor kratke priče, a također i jedan od najliterarnijih pisaca koje smo ikad imali u žanru – što će reći da u njegovim pričama nećete uživati samo zbog ideja, već i zbog ljepote i tečnosti same proze. Ova je zbirka odlična za listopad: ima tu sjetnih priča za kišna popodneva, jezivih za olujne noći taman pred spavanje, a naći će se i pokoja dirljiva, baš za podizanje raspoloženja u lijeno nedjeljno jutro.

The Caretaker Of Lorne Field autora Davea Zeltsermana

A sad nešto malo duže. Namjerno sam se odlučio za romane za koje mi se čini da su slabije poznati kod nas, izbjegavajući klasične preporuke kao što bi to bila djela Stephena Kinga (doduše, bilo koja zbirka njegovih priča jest listopadno štivo).

Dakle, The Caretaker Of Lorne Field iz pera Davea Zeltsermana. Kratak (provjereno se pročita u jedno subotnje poslijepodne) i iznimno efektan roman (ako tražite jezu i stalnu neizvjesnost) o ocu obitelji koji MORA obrađivati polje pored kuće, jer ako to ne bude činio, nešto će izniknuti iz tla. Roman nudi i obiteljsku dramu uz jezive događaje, ali i o jednom i o drugom ne mogu previše pisati jer poanta je da sami otkrivate što, tko i kako…

In The House In The Dark Of The Wood autora Lairda Hunta

A kad smo romana o kojima nema smisla da puno pričam, tu je i In The House In The Dark Of The Wood spisatelja Lairda Hunta. Sve što mogu reći jest da je ovaj (također kratak) roman nešto što krenete čitati ponešto zbunjeni i nesigurni što se ustvari događa, a da biste zatim počeli hvatati konce i dobivati objašnjenja na kapaljku – a čitavo vrijeme uživajući u sjajnoj prozi i atmosferi. Roman svakako nije za ležerno čitanje i zahtijeva punu koncentraciju, ali mislim da će vam se trud isplatiti.

The Haunting Of Ashburn House autorice Darcy Coates

Volite uklete kuće? Darcy Coates mogla bi biti spisateljica za vas. Uklete kuće i lokacije su joj omiljena tema i motiv, a njen roman The Haunting Of Ashburn House prava je listopadna knjiga o mladoj ženi koja je naslijedila staru i navodno ukletu kuću. Ona, naravno, ne vjeruje u duhove, no to možda uopće nije bitno…

A Night In The Lonesome October autora Rogera Zelaznyja

I za kraj od mene nešto starije: A Night In The Lonesome October, nažalost već dugo pokojnog Rogera Zelaznyja. Pisan iz perspektive psa, familijara glavnog lika i smješten većinom u Londonu i oko njega od početka do kraja listopada nedefinirane godine, roman prati napore skupina samoprozvanih “Igrača” (ustvari poznatih likova iz književnosti i stvarnosti) da otvore – ili zatvore, ovisi o kojoj se skupini radi – prolaz kojim bi u naš svijet mogle ući… neke stvari koje ne bi trebale. Inspiracije Lovecraftom i klasičnim djelima rane fantastike i horora nisu nimalo skrivene, a od prve su do zadnje stranice prisutni Zelaznyjev humor i pomaknutost.

Gideon the Ninth, autorice Tamsyn Muir

Ima onih koji na Goodreadsu označavaju roman Gideon the Ninth (i, posljedično, The Locked Tomb trilogiju kojoj je ovo prvi dio) kao horor. S tim žanriranjem se osobno baš i ne slažem. Gideon je svašta pomalo, ali horor, kao takav, nije. Svejedno, stavljam je na ovu listu, jer malo koji roman može odgovarati Halloween estetici onoliko koliko Gideon the Ninth. Da parafraziram glavnog lika, titularnu Gideon, they do bones, motherfucker! Također, ono što vas čeka u romanu je propisno gotički “dvorac” – derutan, depresivan, misteriozan i ubojit za likove koji žive u njemu.

Ali, da krenem ispočetka. Gideon the Ninth roman je poseban po svojem worldbuildingu i jezičnom stilu. Prikazuje nam svijet u dalekoj budućnosti gdje je svemir koloniziran, a planeti njeguju svoje vlastite specijalizirane oblike nekromantske magije. Gideon je tako odrasla na Devetom planetu kojem su specijalnost kosti. Pripremite se na likove obučene u crno, naslikanih lica da imitiraju lubanje, na krunice za molitvu napravljene od koštanih fragmenata, zabranjene grobnice, tajne, reanimirane kosture sluge i sve moguće anatomske izraze koji postoje.

S druge strane, ono što razlikuje ovaj roman od ostalih je jezični stil. Ovo je roman koji istovremeno barata visokim kičastim stilom kakav bi netko mogao očekivati od gotičkog romana i posve suvremenim internetskim žargonom, što rezultira jedinstvenom mješavinom gdje u jednom ulomku možete pročitati istovremeno zastarjeli formalni izraz i memeove. Nešto što ne bi trebalo funkcionirati, a opet, iz nekog razloga, apsolutno odgovara jedno s drugim. Da ne spominjem da kreira posebnu vrstu humora.

Vjerojatno ima onih kojima se ova kombinacija neće svidjeti, ali mene je apsolutno oduševila. Kao i mnoge druge (na Instagramu postoji profil posvećen samo memeiziranju The Locked Tomb trilogije, što toliko odgovara samom stilu romana, da se čita kao gotovo nešto što je moglo biti objavljeno unutar korica. Ne vjerujete? Drugi dio trilogije započne s “Choke me, daddy” u dijalogu). Definitivno otvara vratima jedinstvenom izrazu kojim se Gideon, kao lik, izražava. Bonus bodovi za punove, kojih je pun čitav tekst. A tek imena! Imena su isto druga razina koju treba spomenuti – ovo je roman u kojem stoje rame uz rame Harrowhark Nonagesimus, sestre Coronabeth i Ianthe Tridentarius, Palamedes Sextus i… Marta. Carska titula je Necrolord Prime… a ime mu je zato… #nospoilers, ali pokušajte sami pogoditi.

Gideon the Ninth odličan je u svojoj izvedbi, humoru i napetosti. Svojom estetikom (Kosti! Lubanje! Duhovi! Zabranjene grobnice! Kultisti!) odgovara Halloween mjesecu, čak i kad nije pravi horor. Ako ga pročitate i svidi vam se, objavljen je i nastavak – Harrow the Ninth. Treći dio je trenutno najavljen, ali nisam sigurna kad će izaći, s obzirom da je Harrow objavljena tek ovog ljeta. Također, ako vam se svidi, javite mi se da možemo zajedno vikati koliko je super roman.

John Dies at the End autora Davida Wonga

Roman John Dies at the End pročitala sam prije nekoliko godina, ali treći dio What the Hell did I Just Read sam pročitala ovog ljeta i to me podsjetilo na to koliko volim ovaj serijal da ga jednostavno moram spomenuti ovdje. Ako niste čitali knjigu, a gledali ste film, vjerojatno sad imate zgroženu reakciju. Kao, kako ti se to može sviđati? Kako to možeš preporučiti?Odgovor je jednostavan. Film je užasan i maksimalno je izmasakrirao radnju romana, ali roman je zapravo puno smješniji i smisleniji, čak i kad je apsolutno apsurdan. A ako ste gledali film i svidio vam se… što nije u redu s vama? Šala, šala, super, onda definitivno imate dodatni razlog za čitanje knjige.

John Dies at the End ljubavno je pismo hororima, znanstvenoj fantastici i popularnoj kulturi. Narator – koji se sasvim slučajno isto zove David Wong – vodi cijelu radnju te konstantno ubacuje svoje komentare na događaje te ih povezuje s raznim trivijalnim podacima. On je također notorno nepouzdan pripovjedač, tako da mu nemojte vjerovati previše. Zbilja, jedan od velikih razloga zašto toliko volim ovaj serijal jest manipulacija naracijom do te mjere da do trećeg djela čitatelj nije siguran je li dobio istinu ili posve fabriciranu radnju. Što je zanimljiv meta komentar na samu narav fikcije i čitanja, ali i bez tog metatekstualnog pristupa, forma kojom su pisani romani zapravo je tu prvenstveno kako bi rezultat bio apsurdan humor (kao teatar apsurda u dramama).

Što očekivati od ovoga romana? Macguffin drogu koja probija dimenzije između našeg svijeta i paralelne, paklene dimenzije iz koje izlaze čudovišna stvorenja, psa koji spašava živote i besperspektivne mladiće kao glavne likove koji pokušavaju spasiti svijet, iako su zapravo nesposobni samostalno živjeti.

This Book is Full of Spiders, odnosno nastavak Johnovih i Daveovih avantura, malo je tradicionalniji u svojoj izvedbi od prvog te se čita kao “zombie” horor. This Book is Full of Spiders, doduše, odgovara 2020. godini zbog, naravno, prikaza epidemije i karantene te načina na koji se ljudi pokušavaju boriti sa širenjem nečega što izgleda kao bolest. Ali i dalje pun pop kulturnih referenci i posve nasumičnih trivia koje obogaćuju tekst kao i prethodni dio.

A treći dio, What the Hell Did I Just Read, kreće kao misterija nestale/otete djece… i pretvori se u cijeli teatar apsurda vođen s čak tri različita naratora, od kojih svatko vodi radnju na svoj način, ali podjednako nepouzdano. Ergo, ime. Zbilja, što sam pročitala u tom dijelu? Apsolutno smiješni i jezivi horor, koji me držao na rubu stolice od početka do kraja.

Prvi dio (ali ne i ostali) preveden je u Zagrebačkoj nakladi, tako da ga možete naći u knjižnicama pod John umire na kraju. Ali ako čitate na engleskom, onda definitivno preporuke da se čita u originalu zbog humora.

Besnilo autora Borislava Pekića

Besnilo Borislava Pekića sasvim sam slučajno pročitala na fakultetu na koleginu preporuku, kad sam tražila neki roman za seminar. Ovo je najstariji naslov koji sam pročitala u ovim preporukama, u smislu, njega sam pročitala pred dosta godina i zato ga se ne sjećam onoliko dobro koliko prethodne preporuke. Ali, neovisno o tome koliko je godina prošlo i dalje ga svima preporučujem.

Još jedan razlog zašto ga trenutno preporučujem – jako je prikladna knjiga s obzirom na aktualnu pandemičnu situaciju. Doduše, ako vam je dosta bolesti i virusa onda ovaj roman nije za vas. A ako tražite horor priču o brzo širećem virusu za ovaj Halloween – onda je ovo definitivno roman za vas.

Radnja Besnila koncentrirana je na londomskom aerodromu. Susrećemo nekoliko likova koji su nositelji radnje, te svaki od njih ima neke svoje probleme i razloge koji su ga doveli na taj određeni aerodrom. Ono što čini ovaj roman posebno interesantnim jest što je svaka od tih priča pisana u svome podžanru, ovisno o problematici lika – tako imam svega, od socijalno-političke drame i intrige, preko ljubavne priče do detektivske priče, trilera i metateksta. No, sve se te priče brzo isprepliću u jedan veliki narativ kad se na aerodromu počne širiti virus bjesnoće.

Naravno, nije to normalan virus. On je nešto posve neočekivano, novo i nezaustavljivo – ova se bjesnoća širi nevjerojatnom brzinom i aerodrom završava u karanteni. U kojoj se počnu događati… propisno zastrašujuće i jezovite stvari, kako se jednom horor romanu i priliči. Možete slobodno zamisliti kakve stvari se mogu razviti iz bjesnoće u jednom horor narativu.

Ono što je mene uvijek posebno oduševljavalo, kao nekoga tko jako voli kad se autori poigravaju naracijom i metatekstualnošću (što se vjerojatno vidi po ovim preporukama), jest način na koji se autor poigrao različitim žanrovima. Svi ovi prije spomenuti žanrovi – političke intrige, drame, detektivske priče – polako nestaju i “umiru” kako se bolest širi na aerodromu, jednako kao što likovi nestaju i umiru kad se razbole. Na taj način, ovaj virus ne uništava samo likove unutar priče, već i različite narative na metatekstualnoj razini. Virus se nezaustavljivo širi stranicama romana i uništava sve žanrove dok ne ostane samo znanstveno fantastični horor.

Ali ne volim roman samo zbog toga. Bilo ga je istinski gušt čitati, posebice kad se virus tek suptilno počne širiti na početku. Intrigantno, zabavno i zastrašujuće štivo.

Antonijin bonus

Nisam sigurna hoće li Igor biti sretan s ovim dodatkom, ali za kraj želim preporučiti dvije kratke priče, za one koji nemaju vremena čitati romane, a žele ući u Halloween atmosferu. Jedna je priča Kak harfa vekomaj Jurja Beloševića, a druga je Obješeni muškarac našeg dragog urednika iz kutije – Igora Rendića. Kak harfa vekomaj atmosferična je priča za koju volim reći da je Mumija u Zagorju. Neću puno spominjati jer je previše kratka, ali među svojim redovima ima fantastično tmurnu atmosferu, kletve, nemrtve i stare grobove. Obješeni muškarac izvrsna je horor priča o spremačici u neobičnom hotelu kakvog još niste vidjeli. Za čišćenje ovih soba trebaju posebno snažni živci i jako srce.Obje su priče objavljene u sklopu projekta Decameron 2020 i možete ih pročitati na webu (samo kliknite naslove) ili u e-zbirci (dostupnoj za 0 kn).

Za kraj, ako vam ovo nije dovoljno, tražite još preporuka i čitate na engleskom, bacite oko na Antonijin Spooky Reading List for this Halloween Month.