Ova uzbudljiva godina bliži se kraju, a time i raznorazni pregledi što se sve radilo, čitalo, slušalo i gledalo. Umjesto Spotify wrappeda (iako ćemo sigurno objaviti listu najslušanijih epizoda More FM, kao i najčitanijih priča iz Morine kutije na našim društvenim mrežama, kao i inače), donosimo vam kratak osvrt na ovu godinu kroz konvencije fantastike na kojima smo bili. Od starih konvencija do novih, od lokalnih do svjetskih, evo kako nam je izgledala konovska sezona u 2024. godini.

SFeraKon (Zagreb, 10. – 12. 5.)

Antonija: Imam dojam da je prošla cijela godina od SFeraKona i provela sam ga u takvoj gužvi da ga se više i ne sjećam. Naša najstarija i najveća konvencija fantastike, SFeraKon znači dobru zabavu jer je na njemu masa ljudi, ali i velik umor jer je na njemu masa ljudi. I za nas to znači puno, puno posla. Znam da smo opet imali hrpu panela i predstavljanja i za Shtrigu i za Morinu kutiju, uključujući panel s Majom i Kristinom s booktube kanala Bookworm Dreams (ovo nam je bio prvi i trebamo to ponoviti!) na kojem smo pričali o romantasyu. Drugi veliki highlight bilo mi je druženje s autorima na našem meetupu poznatom kao Morina kava za autore kojeg je SFeraKonska gohica Regina Kanyu Wang na Worldcon panelu o fandomima u svijetu iskoristila kao primjer kako će Hrvati bez problema prešaltati svoj program na engleski kako bi uključili strance i da preporuča ljudima da dođu na hrvatske konvencije.

Sjećam se da sam cosplayala Jennifer iz Jennifer’s Body i da su mi random tipovi u prolazu nabacivali loše šale, misleći, valjda, da su jedini koji su se njih sjetili i da smo pokupili SFERU za Moru FM i onda trčali na gledanje Eurovizije gdje smo tugovali gubitak prvog mjesta. Sve u svemu, dobro sam se zabavila, ali da sam bila mrtva na nogama u nedjelju, jesam.

Igor: SFeraKon je, kao i već par prethodnih (ne računajući one pandemijske), bio ogroman i krcate satnice. Primijetio sam, doduše, da je ove godine također bila dosta vidljiva smjena generacija među posjetiteljima, ali to je sasvim normalan tijek događaja, kao i neki pomaci i odmaci u samoj programskoj koncepciji konvencije. Ono što se meni izdvaja svakako su bile Morina kava, par kvizova (uključujući jedan za koji još uvijek pojma nemam kako smo ja i suigračica završili pri vrhu, a ne dnu ljestvice) te online komentiranje finala Eurosonga s drugim ekipama diljem Zagreba. Kako sam Antoniji bio obećao da ću biti u cosplayu ako ikad zajedno budemo na dodjeli Sfere, tako sam izveo closet cosplay Dylana Doga, samo što košulja dugih rukava i sako baš i nisu bili najsretniji odjevni odabir, s obzirom na vrijeme tog vikenda, ali obećanje je obećanje! 

Lea: Nije uopće upitno da je SFeraKon široko poznat, a time svjedoči i činjenica da sam na prekonoćnom busu do Zagreba srela dvoje ljudi koji su se također uputili na konvenciju. Taj događaj ostao mi je nekako urezan u pamćenje i lijep je podsjetnik na popularnost i atraktivnost ovog događaja.

Koliko god se veselila tom vikendu – druženju s prijateljima, sudjelovanju u programu, prisustvovanju na što više kvizova – bila sam, slično Antoniji, iscrpljena od ostatka tjedna kojemu gužva i galama na konvenciji nisu puno pomogli, stoga smo se u subotu zadržali relativno kratko, a u nedjelju uživali u nešto opuštenijem, sporijem tempu.

Mislim da je SFeraKon definitivno jedna od najboljih konvencija za posjetu ukoliko ste čitatelj ili spisatelj jer zanimljivog i edukativnog programa na te teme svakako ne manjka. Od panela, predavanja i opuštenih susreta, zbilja je super mjesto za povezati se s ljudima i uživati u zajedničkoj ljubavi. Iskoristit ću priliku da samodopadno (čitaj: ponosno) priznam kako je Morina kava za autore ispala pravi hit i dovukla nam hrpu ljudi na jedno simpatično druženje, a od ostalog programa bih svakako istaknula predavanje Querying 101 koje je vodila jedna naša draga kolegica i koje je bilo izrazito poučno.

Vesna: Mislim da se, realno, još uvijek pomalo oporavljam od SFeraKona. Davno nisam dobila takav thrill kao kad se prostorija za autorsku kavu napunila i onda nastavila puniti. Bilježim ga u apsolutni vrh ove godine, i ne samo zbog toga. (Lekcija kona: pazi kome nudiš hranu na dodjeli SFERE.)

Imamo i video o tome kako nam je bilo super kul na SFeraKonu za one koji žele znati više:

Na Meji Nevidnega (Ljubljana, 25. 5.)

Antonija: Na “slovenskom Comiconu” Vesna i ja ove smo godine bile po prvi put, i to poslovno – išle smo predstavljati zbirku priča Slavic Supernatural, zajedno s ilustratorom naslovnice Antoniom Filipovićem Athanom. Na predstavljanju je sudjelovao i jedan od autora priča iz zbirke, Robert Norok iz Slovenije, koji je imao prilike predstaviti svoju priču inspiriranu slovenskim narodnim pričama na domaćem terenu. Ovo nam je bila prva strana konvencija i moram priznati da je kulturni šok bio popriličan. Jedan posve drugi sustav od onoga na što smo se mi inače naviknuli, s puno štandova i malo programa (i još manje književnog programa), ali vjerojatno nam je bilo i teže jer ne poznajemo njihov fandom, što je sigurno utjecalo na našu razinu uključenosti u ono što se događalo.

Bilo je cool vidjeti cosplayere kojih je zbilja bilo mnogo i koji su se, po svemu sudeći, super zabavljali, a nakon što smo odradili naše predstavljanje, obišli sve štandove i porazgovarali s ekipom iz Realms Long Forgotten, koji su tamo imali štand promovirajući rad svoje udruge i konvenciju Isle of Wonders, otišli smo u grad na burger festival, gdje smo se ubili u finim hamburgerima (naši su bili s pohanim gljivama).

Vesna: Na neke konove trebaš otići da znaš da na njih ne trebaš ići. Iako je sve bilo super, NMN ispao mi je jedan od takvih konova nakon kojeg se još više i više trudim poticati to da domaći konovi ostanu bliski svojem dosadašnjem konceptu: druženje, druženje, druženje.

KraKon (Krapina, 8. – 9. 6.)

Antonija: Ful mi je drago da sam uspjela uloviti ovogodišnji KraKon! Definitivno jedan od većih konvencijskih hitova u 2024. godini za mene, KraKon je taman uspio ispuniti nekoliko bitnih stavki, od toga da sam bila u izvrsnom društvu, poslušala zanimljiva predavanja i odigrala super kvizove, do toga da su orgovi bili domaćini i pol koji su se cijelo vrijeme trudili da nam bude ugodno unatoč vrućinama. Najeli nas i napili, bili super ljubazni, što više očekivati od nekog kona? Jedino mi je žao da smo propustili karaoke jer se nekome spavalo.

Inače, KraKonu se iduće godine najviše veselim (rame uz rame s Isle of Wonders) jer im je tema horor: Chills and Thrills! Proplakat ću od sreće, zbilja, napokon da se pokaže malo ljubavi prema hororcima. Tako da ovo jedva čekam, a i znam da moji frendovi koji su također horor fanovi planiraju već predavanja i kvizove. Nadam se da Krapinjonci znaju da će dobiti poplavu programa samo od nas.

Igor: Moj prvi KraKon i moj prvi posjet Krapini, ali ako zvijezde dopuste, nipošto zadnji! Imali smo, doduše, maratonsku subotu, doslovno trčeći sa stavke na stavku, ali neki od nas su vodili dvije za redom (i svaka joj čast na tome!) pa se ja kao samo sudionik ne žalim previše. Pohvalio bih i Petru P. jer njen kviz je bio vjerojatno najteži koji sam ikad igrao, a da je bio općenit, a ne vezan uz neku nišu.

Kao i Antonija, oduševljen sam bio najavom teme za 2025., naročito jer sam već imao u planu za neku konvenciju raditi predavanje na temu horora, a sad znam i koju točno. Jedna sjajna sitnica koja mi je i kao bivšem orgu i kao posjetitelju konova zapela za oko bili su mini frižideri u svakoj predavaonici iz kojih ste se mogli poslužiti vodom ili sokom u boci, što je jedna od onih stvari koje se ne čine kao big deal, ali ustvari puno znače.

Lea: Pridružujem se novopečenim KraKoncima jer sam i ja po prvi put posjetila ovu konvenciju. Woo! Grizla sam se čitavih godinu dana kaj nisam išla na prošlu i odlučila da neću ponoviti istu grešku.

Greška ove godine je bila drugog tipa – 2 prijavljena predavanja koje sam trebala izraditi uz važne druge obaveze (čitaj: učenje za posljednji ispit i pisanje diplomskog), stoga mi je KraKon bio pomalo stresan, ali zato ništa manje zabavan. Kako nam je samo bilo dobro!

Iako se radi o manjoj konvenciji, atmosfera je bila vesela i živahna, a dobrog društva nije manjkalo. Vrtili smo se po predavaonama, mimoilazili i ponovno sastajali, te smo cijelo vrijeme trčali s jednog programa na drugi. Meni je možda najdraži dio bio zadnji kviz na kojem je prisustvovala doslovno cijela konvencija.

Organizatori su bili veoma otvoreni i srdačni pa ne pretjerujem kada kažem da smo se osjećali kao doma, a tog vikenda bilo je pakleno vruće, stoga smo svi bili ugodno iznenađeni što su opremili svaku predavaonica mini-frižiderom. Doista, kapa dolje za cijeli tim jer nam je iskustvo na konvenciji uz njih bilo još 10 puta bolje.

Jako se veselim KraKonu iduće godine, pogotovo jer je tema horor. Niti ne sumnjam da će opet biti brdo dobrih predavanja i kvizova (i fenomenalne pizze iz obližnjeg restorana).

Vesna: Da, priznajem, žao mi je što smo stigli nakon što su se veggie peciva već podijelila (kudos Barbari i ekipi!), ali jako mi je drago što sam se vratila na mjesto zločina – ovoga puta srednjoškolsku verziju. Teški chill, na jako pozitivan način, i kon na kojem actually možeš vidjeti (skoro) sve što te zanima – i na kojem te ljudi mogu apsolutno oduševiti svojim poznavanjem mjuzikala (woohooooo!).

PS. Parkić FTW, žao mi je što sam bila previše krepana.

PPS. Svečano se ispričavam što smo fulali karaoke zbog NEČIJE krepanosti.

Također imamo video o KraKonu, ako želite vidjeti kako je to sve izgledalo ove godine i famoznu zagorsku vege pizzu:

Isle of Wonders (Cres, 28. – 30. 6.)

Antonija: Okej, okej, znam da moramo voljeti svu djecu jednako i da ne smijemo imati favorite, ali, jeste li uzeli u obzir da je Cres prekrasan i da je Isle of Wonders iskoristio više gradskih lokacija, transformirajući cijeli grad u konvencijski prostor? Gledali smo cosplay natjecanje kojeg smo prestali pratiti pred sto godina jer je bio u ljetnom kinu i bilo je odlično. Kupali smo se skoro non-stop između programa, uključujući i noćno kupanje nakon programa. Da ne spominjem fantastično otvorenje kona s povorkom kroz grad i najboljim korištenjem filmskog goha. Ova nova konvencija pojavila se na sceni kao tornado i jednako nas tako i pomela s nogu. Ekipa je odradila ogroman posao i po pitanju raznovrsnosti programa za što više publike, kombinirajući festivalske i konovske sadržaje, i po načinu na koji su iskoristili prostor i gohove koje su imali, i stvarno su bili divni za dogovore i suradnju. Vidi se kad netko voli to što radi. Baš sve pohvale i veseli nas vidjeti da ih količina posla nije slomila, nego nastavljaju dalje.

Igor: Ja ću samo dodati da nam treba još koji ovakav tornado u fandomu, a ekipi iz Isle of Wonders svaka čast na svemu što su postigli. Također, prvi put da sam bio na Cresu, svakako ne i zadnji.

Vesna: Joj. Bojim se da bi Isle of Wonders mogao sam napuniti jedan ovakav tekst. No, ono što se apsolutno najviše ističe u vezi ovog kona jest komunikacija s orgovima – prije, tijekom i nakon kona. Bilo mi je beskrajno drago što sam dobila šansu sudjelovati u ovom konu (a marširanje na kulu meni kao fanu Tolkiena definitivno nije naštetilo). Pozdrav svim ovcama Cresa – nek’ se nikad više ne sretnemo u mraku nasred ceste.

Ili nam ne morate vjerovati na riječ, nego na sliku, pa pogledajte naš video (i pobrojite ovčice):

Worldcon (Glasgow, 8. – 12. 8.)

Antonija: Moja druga strana konvencija unutar nekoliko mjeseci i to na svjetskoj razini, Worldcon se pokazao da ima sve ono što volim na našim konovima, samo na jednoj većoj razini. Imam dojam da od osmog mjeseca nismo prestali pričati kako nam je bilo super na Worldconu, pa neću baš duljiti, ali reći ću samo: a) bilo mi je apsolutno fantastično vidjeti toliko pisaca koje sam čitala ili ću čitati na jednome mjestu; b) uspjela dobiti potpise od Rivers Solomona, T. Kingfisher i Nnedi Okorafor; c) bila na najzabavnijem književnom predstavljanju do sada, koje je vodila drag kraljica (možda je u tome trik); d) svaku se večer dobro zabavila s najboljom ekipom; e) dobila priliku sudjelovati na panelima, što je bilo podjednako zastrašujuće koliko i neopisivo kul! Zbilja se nadam da ću uspjeti ići i na idući europski Worldcon (prayer circle za Dublin 2029!)

Igor: Ne znam gdje početi s dojmovima iz Škotske općenito i Worldcona specifično (oboje prvi put u životu!). Toliko ljudi, takva atmosfera – dosta drugačija od one na našim konovima, ali i dalje sam se odmah osjećao kao doma. Sudjelovao sam bio na dva panela pred hrpama potpunih stranaca i to je, pak, bilo iskustvo koje neću tako skoro nadmašiti, a izvan samog programa konvencije obišao i Glasgow i Edinburgh, a sve u najboljem mogućem društvu za putovanja.

A i vremenski uvjeti bili su kao doma za nas iz Rijeke (kiša i vlaga u zraku, 22 stupnja max).

Vesna: A jbg, nemam pojma kako sažeti to iskustvo na par redaka, a da ne rantam kako je lijepo vidjeti svoju budućnost kako hoda posvuda oko tebe.

Aha, ček, sjetila sam se: 2029. godine Worldcon će najvjerojatnije biti u Dublinu, tako da, molim lijepo, izvolite se pojaviti tamo i olakšajte mi posao time da ćete sami iskusiti taj gušt i šarenilo uživo. I nemojte se libiti prijaviti se za sudjelovanje u panelima – naše domaće snage svojim fandomskim radom rasturaju mnogo više nego što je itko od nas toga svjestan. (Sve naše sugestije i trikove u vezi toga pokrili smo u Worldcon epizodi More FM, S03E28: Sneak Peek u Worldcon 2024.)

A za detaljnije dojmove i hrpu video sadržaja sa samog Worldcona, možete pogledati naš video:

Liburnicon (Ika, 16. – 18. 8.)

Antonija: Odmah nakon Worldcona, dočekao nas je Liburnicon, kojem je ove godine tema bila Slavenska mitologija. Kao netko tko piše inspiriran staroslavenskom mitologijom i narodnim pričama, te kao urednica koja takve teme potiče u objavi, kako kroz nakladu Shtriga tako i kroz Morinu kutiju, naravno da sam se veselila ovogodišnjem Liburniconu i da nam je bio radan (a primjetite i imena naklade i časopisa; pa naravno da ćemo sudjelovati na konu kojem je to tema!). Ali nije sve bilo samo rad, već smo se i dobro zabavili, istračali sa sferašima i, naravno, okupali. Jedino što nismo napravili bilo je snimanje vloga, jer smo bili lagano pregoreni od Worldcona, tako da ništa od videa ove godine.

Igor: Liburniconova lokacija u Iki meni je najdraža od svih do sad, što zbog dvorišta u hladu, što zbog mora doslovno dva metra od konvencije. Snimanje More FM na temu slavenske fantastike i panel s drugim Shtriginim autorima ispali su sjajni, i interakcija s publikom na oba bila je zabavna, a i neke smo knjige potpisivali bili. Vesna i Antonija imale su kviz koji sam igrao izvan konkurencije jer su ga na meni testirale par dana ranije, a od ostatka programa izdvojio bih kviz o mitologiji koji sam sa suigračima igrao po principu “ovo zvuči kao da bi moglo biti točno”.

Vesna: Ne znam, meni je ovaj Liburnicon bio super. Totalni presjek svega i svakoga, jedno od boljih Shtriginih predstavljanja ikad (fakat vam svima puno hvala što ste došli♥), čak je i more bilo prilično prozirno taj vikend. Drago mi je da ove godine nisam fulala kon.

Slavonikon (Požega, 22. 8.)

Antonija: Jedan neočekivani konovski biser! Slavonikon je mlad kon, ovo mu je druga godina, i mi smo išli na njega radno (tko bi rekao?), na poziv, s jednim predavanjem i jednom literarnom radionicom, koji su oboje super prošli. Highlight kona mi je vjerojatno bio LARP od Terrible Creations, koji je vodila Chiara Pumper, koja inače ima nekoliko priča objavljenih u Morinoj kutiji, a koju sam uspjela upoznati tek tada. Već dugo nisam imala prilike larpati, a ovo je baš ispalo gušt i ekipa koja je došla igrati bila je odlična.

Ali najviše što mi je ostalo od Slavonikona bilo je druženje. Iz mog iskustva, mali konovi imaju veći društveni faktor i na ovome smo se baš dobro zabavili s novim ljudima. Požega je isto lijepa i baš mi je drago što smo imali vremena u nedjelju prošetati gradom. Ako ste blizu Požege, zbilja preporučam da odete na kon, a i ako niste blizu, a imate mogućnosti da se organizirate i dođete, stavite si Slavonikon na kartu događanja.

Igor: Moj prvi posjet Požegi, o kojoj sam kao klinac bio čitao u lektiri. (Obećajem da ne posjećujem mjesta po prvi put samo kad idem na neki kon, jednostavno se ove godine zaredalo.) Dok su neki vodili radionicu, a neki larpali, ja sam otišao u malu šetnju brdom usred Požege na kojem su ostaci nekadašnje utvrde. Kako sam s Grobnika, trudio sam se ne zvučati kao da stavljam navodnike kad kažem da sam bio na “brdu”, ali staza je bila uređena, a krošnje guste, tako da je i unatoč vrućinama bila to vrlo ugodna šetnja. Žao mi je samo što nismo uspjeli odigrati pub kviz u sklopu konvencije, ali lokacija je bila iznimno dobro posjećena i jednostavno nije bilo mjesta, no zato smo nastavili večer u ugodnom društvu. E, i knjižnica u kojoj se odvijala konvencija jedan je od najspektakularnijih javnih prostora u kojima sam ikad bio.

Lea: Zaista mi je drago da smo se odazvali na poziv za Slavonikon jer je taj vikend ispao doista uzbudljiv, a konvencija, iako isto nešto manja, veoma simpatična. Potpisujem Igorov komentar za prostor – obnovljena gradska knjižnica je kao stvorena za događanja poput ovih te ima velik potencijal za održavanja bogatog programa.

Konvenciju smo proveli relativno opušteno sa samo dvije točke programa, a meni je svakako najdraži dio bila spisateljska radionica koju sam držala s Vesnom.

Nadam se da ćemo imati priliku prisustvovati i iduće godine jer je Požega super grad za ovakav događaj.

Vesna: Kad se kon dešava u knjižnici, znaš da mora biti dobar. Hajlat je bio to kako su nas Anja i Matija (s ekipom) udomili kao domaćini, uključno s kafenisanjem koje spašava život. Također se iznimno rado sjećam druženja s Chiarom (mah mah!) i radionice koju smo Lea i ja držale, jer mi je to bila prva nakon malo dulje pauze i jer su ljudi bili fakat zainteresirani. (Bilježim da idući put općenito malo više idemo na game development, kad vas tako zanima!)

O Slavonikonu imamo i dva videa:

Divertikon (Poreč, 7. 9.)

Antonija: S jedne strane države na drugu, Vesna i ja išle smo i do Poreča, na isto mladi kon, koji organiziraju naši imenjaci, Udruga Štriga. Isto smo išle poslovno, na poziv, kao štrige iz Shtrige, te održale literarnu radionicu i književni kviz. Divertikon mi je imao vibe starih Istrakona, što znači puno druženja, dobre zabave i boardgejmanja, a highlight mi je definitivno bio murder mystery game koju su složili orgovi. Igra je aspolutno fantastična i moram se pohvaliti da smo Vesna i ja najbrže riješile slučaj! Ako vidite da Udruga Štriga organizira murder mystery na nekom konu, preporučam da si izdvojite tih sat vremena i odete to odigrati!

Nažalost, video nemamo, iako smo snimale, jer se dogodio život i zbog velikih kašnjenja s drugim stvarima i novim poslovima, video nikada nije bio dovršen. Ali možda do kraja godine sjednem i izbacim nešto slično SFeraKonskom videu, tako da možete pogledati kako nam je bilo.

Vesna: Otkad sam bila na Divertikonu razmišljam postoji li kakav način da se još hrvatskih konova preplavi klincima, osim da svaki kon dovuče direktno Štrige da im rade PR i marketing za dječji program. Od naših programa, spisateljska radionica (ovoga puta s Antonijom) bila je ful zabavna, a knjiški kviz, pa, također. 😀

Jedva čekam vidjeti idući Divertikon, a u međuvremenu potpisujem i preporučujem svima koji ih stignu uloviti da odigraju Štriginu murder mystery igru, ne jer smo bile među onima koji su došli do kraja (hehehe), nego jer je fakat super i super koristi prostor. Više takvih igara, pls.♥ (I puno hvala na pozivu!!!)

Pandakon (Zagreb, 28. – 29. 9.)

Lea: Stvar je vrlo jednostavna – ne možete se nazivati pravim hrvatskim anime fanom ako nikada niste bili na Pandakonu. Ili – ajde, spustit ću ljestvicu – barem čuli za njega.

Ako vam je ovaj tekst nekim čudom prvi glas, dopustite da vas upoznam s najvažnijim anime događajem regije. Vesela atmosfera, dobro društvo, slatki štandići, gaming zona, velika dvorana za program, hrpa cosplayera, likovne radionice i otvoreni prostor na nasipu uvijek osiguraju dobar provod, pogotovo kada je lijepo vrijeme, kao što je bilo taj vikend. Pandakon je najpopularniji među mlađim generacijama pa je prosječna dob posjetitelja nešto niža nego kod ostalih konvencija, zbog čega se novim (mlađim) posjetiteljima doima pristupačnim i opuštenim.

Ove godine Pandakon je slavio jubilarnih 10 godina postojanja, stoga je dobar dio programa bio vezan upravo za pop-kulturu posljednjeg desetljeća, iako je bilo i mnogih drugih zanimljivih tema u prijavljenim točkama. Ne mogu istaknuti najdraži dio programa, ali ću se osvrnuti na one koji su me svakako osvojili.

Prvi je panel s glavnim organizatorima koji su pričali o samim počecima ove konvencije i budućim planovima, gdje se vrlo jasno moglo prepoznati koliko ljubavi i truda ulažu u ovaj događaj.

Drugi je prezentacija o azijskim urbanim legendama koja je bila prava poslastica za ljubitelja horora poput mene.

Treći je bio kviz o video igrama koji sam držala zajedno s dečkom. Pretpostavljali smo da će nam doći mnogo ljudi, ali nismo očekivali tako velik broj. Atmosfera je bila napeta, ali na dobar način, a nama je bilo doista super iskustvo.

Četvrti, kao šlag na vrhu torte, bilo je cosplay natjecanje. Prvi put odlučila sam izdržati do kraja programa i napokon posvjedočiti ovoj točci programa. I wow… To je bio događaj za pamćenje. Pandakon se održava u klubu Močvara na Savskom nasipu, a ako ste ikada bili tamo, znate da u glavnoj dvorani čak i pri ispunjenim kapacitetima ima još uvijek dovoljno zraka za preživjeti. Mi smo bili smješteni uz samu tribinu i pazili da ne izgubimo poziciju jer je prostor bio krcat. Taj cosplay show je ludilo. Ne sumnjam da je ovaj dio programa hit na svakoj konvenciji i da je atmosfera uvijek živa, ali ovo je potpuno druga priča. Klicanje, navijanje, zviždanje i vikanje – bitno je samo da se jasno i glasno podrži svaku osobu koja izađe na podij. Bilo je jedno 4-5 Gojo cosplayera i svaki je dobio jednako glasan aplauz. Ma, show! A dok su suci vijećali, publika je pratila nastup plesnih točaka, što je, po meni, genijalan način da se zadrži atmosfera.

Mislim da ne moram niti naglasiti da namjeravam doći i iduće godine te da se baš veselim ponovno prisustvovati ovoj konvenciji.

A ako vas ovaj tekst nije dovoljno uvjerio, možete baciti oko i na moj vlog od ove godine:
https://youtu.be/cQJFqFN3pGw?si=2dxLq1gA-Jrc4n55