Ahhh… Predivan šumarak – zrake sunca koje se sramežljivo rastežu po zimzelenom tlu, ptičice koje pjevaju na svim svojim posebnim jezicima i bubice koje u jednom trenu nesmetano lete zrakom, bez ikakve brige na pameti…
Lucijina prva pomisao kad se na jedvite jade probudila bila je da su kreveti u hotelu zbilja odvratni i da jedva čeka vratiti se kući svom anatomskom nadmadracu.