Da youtube reviewera ima na lopate, to se lako ustanovi samo ako utipkate movie/book/bilo što review u tražilicu. Ali što ako vas zanima nešto više od same recenzije nekog djela – ako vas zanima čuti analizu tema i motiva i simbolike i utjecaja – ukratko, ako vas zanima ne samo “kakvo” je nešto već “zašto” je takvo? E tu na scenu stupa puno manji, ali i dalje brojan kontingent video esejista, a neke nama najdraže predstaviti ćemo vam u ovom tekstu.
Prije nego nastavimo: iako postoje i druge platforme (recimo Nebula, koja funkcionira po sistemu pretplate i nema reklama te neki od niže navedenih kreativaca paralelno objavljuju i na YT i na Nebuli), Youtube trenutno ipak drži primat po pitanju videoanalitičara, te ćemo stoga ovdje linkati njihove YT kanale.
Ako vam se neki od predloženih svidi i možete si to priuštiti, svakako vas potičemo da uz stiskanje subscribe gumba, lajakanja i sheranja (da se udobrovolji taj mistični algoritam) također postanete i dio njihovog Patreona.
Kao i neki drugi na ovom popisu, kanal Curio nudi interpretacije svega od igara do filmova. Neki od popularnijih i zanimljivijih radova uključuju četverodijelnu analizu Witchera (knjiga, igara i Netflixove serije) s fokusom na razlike u osobnosti i ponašanju Geralta u svakom od medija te tekući serijal video eseja o čudovištima tj. zašto pišemo o njima i što čudovišta znače u kontekstu fikcije (za sad su obrađene teme serijskih ubojica i superjunaka).
Na kanalu ćete pronaći recenzije i knjiga i serija i filmova, ali razlog uvrštavanja na ovaj popis je najpopularniji segment Dominic Nobleova rada: Lost in Adaptation – dugovječni i iznimno popularni serijal videa u kojima uspoređuje filmske i TV adaptacije s njihovim književnim i stripovskim predlošcima. LiA nije samo čisto uspoređivanje “ovo jesu, ovo nisu izbacili” već uključuje i Dominicove analize promjena i razlika, zašto neke funkcioniraju, a neke ne – a sve uz dobru dozu ironije i sarkazma (Britanac je, ne može si pomoći). Dominic je sa LiA pokrio sve od 50 Shades trilogije i Twilight serijala do Harry Pottera i Fantoma iz Opere.
Znate ono kad ste jako voljeli neku seriju i onda je ona otišla dovraga u nekom trenutku? Šanse su velike da ćete se složiti sa kratkim analizama Entertain the Elk kanala u kojima smireno i elegantno, bez histerije analizira baš to: trenutak kad je XY serija/filmski serijal krenuo nepovratno propadati – sve od Simpsona i Family Guya do Aliena i Jurskog Parka.
Dan Olson jedan je od najdugovječnijih kanala s ovog popisa i kroz godine je analizirao sve od igara do filmova i serija s naročitim fokusom na samo pripovijedanje u njima – što valja, što ne valja i zašto se moglo i trebalo bolje. Također ćete tu naći i video eseje o vlogovima i kako razne internetske video platforme ustvari funkcioniraju, a pošto je Dan Olson također dobro upoznat sa filmskom montažom osim analize zašto su filmske adaptacije recimo Last Airbendera i Earthsea katastrofalne zbog odabira na razini scenarija, režije i castinga, kanal također nudi i vrlo edukativne analize koliko je montaža (dodatno) upropastila filmove kao što su Suicide Squad i The Snowman.
Prvi “maratonac” na ovom popisu: za Hbomberguya 40ak minuta je u pravilo donja granica, a rekord za najduži video trenutno drži njegova detaljna analiza animea RWBY od dva i pol sata. Hbomberguy ima osebujan stil i pristup koji kombinira momente humora apsurda sa detaljnim analizama motiva i značenja nekog djela, ali uvijek se trudi esej učiniti maksimalno pristupačnima onima koji nisu upoznati sa samim djelom koje analizira. Njegova vrlo popularna analiza BBCjeve serije Sherlock bavi se ne samo razlozima zašto je lik Sherlocka Holmesa vječno popularan i zašto je ova adaptacija otišla iz zla u gore već je i turneja kroz karijeru njenog tvorca Stevena Moffata, a sve kako bi ste mogli razumjeti zašto je Sherlock ustvari od početka bio osuđen na hejt. A kad se ne bavi recimo analizom Lovecrafta i odvajanja djela od autora ili se divi speedrunnerima (igrači koji su si u zadatak uzeli preći zahtjevnu igru što je brže moguće), Hbomberguy jako voli na sastavne dijelove rastavljati argumente flat earthera i climate change deniera.
Jedan od elemenata koji me uvijek vuku natrag Gellerovim esejima o video igrama jest to što su – lijepi. Ne samo zbog odabira vizuala, već i zbog njegovog baratanja riječima dok priča o svemu od dizajna zvuka u horor igrama i načinima na koje igre igraču ostavljaju dojam da se zaista nalazi usred golemog, živog svijeta do potrage za tajnama skrivenim u zakutcima nivoa i načinima na koji igre obrađuju teme smrti ili nam mijenjaju pogled na stvarnost. Ima tu i analize politike u igrama, ali i fokusa na arhitekturu – u jednom od nedavnih eseja sjajno je isprepleo recenziju romana Piranesi Susanne Clarke sa recenzijama igara koje se također odvijaju u svijetovima gdje je arhitektura naizgled sve što postoji.
Nekoć znan kao Brows Held High, ovaj kanal nudi analize većinom filmova i kinematografije, i iako dobar dio sadržaja nije sf/fantasy, Kyle svakako jest fan, što se vidi iz svakog eseja koji se bavi dragim nam žanrom. Ako vas zanimaju analize koje svakako dolaze od nekog vrlo dobro obrazovanog i potkovanog, a tko će opet predstaviti intelektualnu analizu bez da se osjećate kao da vam govori svisoka, Kyle je vaš čovjek. Ustvari, najnoviji video je prvi u nizu kojim analizira klasik Starship Troopers i to počevši sa sat i sitno prolaska kroz život i karijeru Roberta Heinleina samo kao uvod u analizu romana i filma koji tek slijede.
Od svih navedenih za Lindsay ste možda i čuli čak i ako ne pratite Youtube, ali pratite žanrovske nagrade: naime, njen indie (Youtube) dokumentarac o Peter Jacksonovoj trilogiji Hobbit i razlozima zašto je ispala kakva je ispala bio je nominiran pred koju godinu za nagradu Hugo. I s punim pravom jer Lindsay je zagrebala dalje od same usporedbe s knjigom i predstavila gledateljima priču koja se odvijala iza kulisa i uključivala sve od pohlepnog studija, premorenog Jacksona i novozelandske filmske industrije na meti Hollywooda, a koja je dovela do… no, gledali ste barem jedan taj film pa znate što ste dobili za novce. Nažalost, Huga joj je preoteo ao3, na što često podsjeća, ali ovaj je video i više nego kvalitetno provedeno vrijeme. (Ako ne znate što je ao3… ne možemo vam pomoći, ali čini mi se da bi vam ovaj video mogao biti jako zanimljiv. A ako znate što je ao3, preporučamo i dalje isti video.)
Strast i zalaženje u detalje kakve je pokazala u tom dokumentarcu Lindsay Ellis posvećuje i svakom drugom svom eseju, od objašnjavanja što je to ustvari smrt autora i kako ju primijeniti danas, preko argumentiranog i zabavnog čerečenja tužbi protiv nje zbog skretanja pažnje na autore koji izvode svinjarije do analiza Disneyevih filmova i motiva i tema istih kao i objašnjenja kako funkcionira struktura radnje u tri čina. Ali budimo realni najpoznatija je ipak kao “that Phanthom of the Opera lady” ne samo zbog izrazito detaljnih videa posvećenih Fantomu iz Opere, već i zbog toga što referencu na fantoma uspijeva ugurati u gotovo svaki, ili barem većinu, videa.
Neupitno je da je rasa još uvijek nešto vrlo bitno u današanjem svijetu te stoga i današnjoj fikciji, zbog čega me uvijek zanima čuti što osobe određene rase misle o prikazu iste u popularnoj knjizi, filmu, seriji… Melinu Pendulum sam otkrio tražeći kako meni osobno solidna serija Lovecraft Country izgleda gledana očima nekog čiji su preci preživjeli povijesnu pozadinu serije – i saznao sam tako da čak i generalno dobra, serija još uvijek ima puno mana i to nekih za koje se ni ne očekuje da ih sam primijetim, ali koje ustvari jesu veliki problem (colorism recimo – tj. davanje prednosti crnim glumcima i glumicama svjetlije puti i to od strane drugih crnaca). Također sam i saznao za sjajan izraz “pastelni progresivizam”, ali za objašnjenje ćete morati pogledati njenu analizu Netflixovog hita Bridgerton. Ali nije sve na kanalu gledano kroz fokus rase: recimo njen video esej o planiranom oživljavanju Seksa i grada, praćenog vapajem s kojim se sigurno svi možemo poistovjetiti: dosta više s rebootovima!
A osim što je zanimljivo poslušati o njenim vlastitim iskustvima s rasizmom koji definitivno utječu na način na koji interpretira medije, izrazito je načitana, smiješna i energična. Njen fokus su najčešće animirane serije (She-Ra posebice), Buffy te DC (kompanija, a ne okrug). A osim što radi videe, o ovim temama i piše kao jedna od pomoćnih urednica na The Mary Sue portalu.
Drugi maratonac na popisu,ovaj put fokusiran isključivo na iscrpne, duge analize video igara. Noah u svojim video esejima prolazi kroz sve: od pozadine same igre do karakterizacije likova, od izgradnje svijeta do odabira tema, od djela kojima su se tvorci inspirirali do poruka koje radnja i postupci likova šalju. Kroz godine se dohvatio svih većih franšiza kao što su Far Cry, Dead Space i Half-Life, ali i samostojećih naslova kao što su SOMA, Control i Cyberpunk 2077. Noini videi imaju poseban šarm zbog “uradi sam” low-fi estetike – dio koje uključuje i minimalno uređivanje samog zvuka – Noah ostavlja većinu saplitanja jezika i stanki za dah, ali zbog ritma njegovog pripovijedanja to vam ne smeta već dapače, imate dojam da sjedite s njim na kavi evo već sat vremena dok vam objašnjava zašto je Disco Elysium suvremeni klasik.
Ovaj je kanal pak sušta suprotnosti prethodnom maratoncu – Razbutenovi eseji o video igrama rijetko kad pređu trajanje od 10, a kamoli 20 minuta. Zanimljive su to kratke perspektive na besmislenost izrade opreme u samim igrama, uporabu ljubičaste boje u igrama kao oznake da je nešto iskvareno ili način na koji je Among Us laganje prijateljima pretvorio u umijeće. No možda najzanimljiviji video eseji na ovom kanalu su oni gdje Razbuten da svojoj supruzi, koja ni pod razno nije gejmerica, da igra neku igru i bilježi njeno iskustvo. Zvani Gaming for a Non-Gamer, ovi kratki videi primjer su kako neke nama gejmerima sasvim normalne stvari ustvari izgledaju nekom tko se prvi put susreće s njima – a ponekad i pronađe u njima zabavu koje mi nismo ni bili svjesni.
Lako za analize filmova, serija, knjiga, igara, animea, što je sa samim fandomima? Ako ste se ikad to zapitali, imamo kanal za vas! SarahZ već si neko vrijeme pravi nišu kao analitičarka fandoma i odnosa kako fandoma sa samim djelom (i tvorcem rečenog djela) tako i fanova jednih s drugima i šire. Sarah Z također voli poduže videe, ali teme kojima se bavi apsolutno i zaslužuju detaljni prikaz: na kraju krajeva, ludost kakvom je ispao Dashcon (pokušaj organiziranja Tumblr konvencije) šteta bi bilo sažeti u pet minuta, a prava pravcata teorija zavjere koju su ispleli fanovi BBC Sherlocka ni ne da se ukratko prepričati (koincidentalno, ovaj video i HBomberguyev funkcioniraju lijepo kao sasvim neplanirani companion pieces). Ima tu i Sarinog zalaženja u My Immortal, razmišljanja o odnosu fanova prema kreatorima, analiziranja značaj mjuzikl epizoda u serijama koje same nisu mjuzikl, te njenog kritičkog pogleda na “drame” koje su pratile finale Supernaturala i revival Twilighta.
Sideways se kanal prvenstveno bavi analizom glazbe, kako u filmovima tako i izvan njih – zašto se ustvari naježimo od neugode i strepnje kad čujemo orgulje, a prožmu nas trnci oduševljena kad krene Williamsova tema iz Supermana; koliko je ustvari glazba u Disneyevim remakeovima lošija od originala i kako je soundtrack u Jokeru pomogao ostavljanju dojma gubljenja razuma glavnog lika. Ali bude tu i analiza koje se ne dotiču glazbe, od kojih svakako treba izdvojiti onu nedavnog remakea Mulan – i (mnogih) razloga zašto je film ne samo ogromno razočaranje već i nemjerljivo slabiji od animiranog originala.
Cold Crash Pictures je kanal jednog fakultetski educiranog scenarista koji ne samo da voli filmove, nego voli i puno pričati o njima. Na njegovom kanalu možete čuti izrazito zanimljive i dubinske recenzije i analize (posebice svih živih filmova o gušterima raznih veličina). Posebice će istaknuti onu o tome koliko je i dalje potrebno da gledamo Gone with the Wind u kojem je isrcpno analizirao ne samo film i roman već i političku zbilju života u Americi, te je dao svoj osobni uvid i dojmove u kritike upućene filmu. Ali budimo realni, glavni razlog zašto ga spominjem je ultimativni video na kojem je istovremeno gledao svih 15 Showa Godzilla filmova. Osim toga, zahvaljujući njegovoj analizi kolonijalizma u The Lost World filmovima otkrila sam da postoji The Lost World film u kojem su dinosaure glumili gušteri s raznim dodacima na glavama (perikama, zovimo ih perike). Dakle, kanal koji očito morate pogledati.
Honorary mention:
Xiran Jay Zhao
Za Xiran Jay Zhao ste možda čuli ako ste bili na Tumblru ili Twitteru nakon što je izašao Disneyev igrani film Mulan (2020). Sve kulturalno krivo s Mulan (2020) (da prevela sam naslov, ne znam zašto), prvo je nastao kao twitter thread, a zatim je pretočen i u video. Ovaj video izrazito detaljno analizira sve propuste koje je Disney napravio s ovim filmom, kao i iscrpnu analizu različitih motiva, scena, kostimografije i ostaloga, objašnjavajući kako bi neki elementi, da su htjeli da istinski bude inspiriran kineskom tradicijom, trebali izgledati. Izrazito koncizno i minuciozno, te puno zanimljivih činjenica (posebice ako ne znate puno, kao ja, o kineskoj povijesti i tradiciji). Nakon ovoga, Xiran nastavlja koristiti ovu formulu i na ostalim videima, pričajući prvenstveno o tome kako je neki medij koristio kineske utjecaje i inspiraciju u svojim projektima. Za razliku od ostalih ovo je novi kanal te nema puno videa i Xiran još traži svoj vlastiti stil, ali su videi (čak i prvi sa slabijom kvalitetom), i dalje zanimljivi za pogledati.
–
Kojeg video esejista vi volite pratiti? Jeste li neki od ovih videa koje spominjemo gledali?
Morina kutija 
Leave a Reply