Zimska avantura – Andrija Gabriel Kežman

Zimska avantura – Andrija Gabriel Kežman

   

 

Jednom davno u Zimskom gorju živjeli su zimski vilenjaci (pomagači Djeda Mraza). To Zimsko gorje bilo je predivno, svugdje je bio snijeg i bilo je puno borova tj. božićnih drvaca. Vilenjačke kolibe bile su uglavnom od drva i kamenja. Svaka je koliba imala dimnjak i prozore. No jednoga dana vilenjaci su nestali.

Danas je Badnjak. Janko je bio jako dobar cijelu godinu i zamolio je Djeda Mraza da mu pokloni autić na daljinsko upravljanje. Došao je Božić i Janko je bio jako nestrpljiv. Išao je otvoriti darove, no nije ih bilo. Nazvao je Djeda Mraza što se događa, a Djedica mu je odgovorio da su njegovi vilenjaci nestali i da zato nema darova. Janko je odlučio nešto poduzeti. Spakirao se i krenuo u zimsku avanturu. Pozvao je i neke prijatelje npr. dječaka Ivana i djevojčicu Anu. Zajedno su pošli u zimsku avanturu. 

Prvo su išli kroz svoje selo. Bila je mračna noć i imali su osjećaj da ih netko prati. Kad su išli ulicom vidjeli su kako mačka i pas trče preko ceste. Jako su ih uplašile te životinje, ali svejedno su nastavili naprijed. Bilo ih je malo strah. Kad su prošli kroz selo bilo je podne, bili su jako gladni zato jer nisu ništa doručkovali. Sreća što se Ana sjetila spakirati hranu. Kad su se najeli krenuli su dalje. Put ih je odveo u veliku šumu punu magičnih stvorenja. Sjećate se kako sam rekao da su osjećali da ih netko prati? Ako se sjećate onda dobro jer su sada vidjeli tko je to. Bio je to njihov prijatelj Ben. Ben je vidio da nekamo idu pa im se htio pridružiti. Dopustili su da pođe s njima pa su krenuli dalje.

Nakon nekoliko sati hodanja upoznali su zimskog vilenjaka Marka. Marko je bio posljednji zimski vilenjak i znao je što se dogodilo ostalima. Rekao je da su ih oteli divovi i da se on jedini uspio sakriti. Ti divovi su navodno imali sporazum s Ledenim kraljem, a on je bio zli Djedičin brat. On je htio zauzeti Božić tako da nijedno dijete ne dobije darove više nikad. Nakon toga što su čuli družina je shvatila da se moraju jako požuriti. I tako su nastavili trčati kroz čarobnu šumu. Došla je ponoć, naša družina čvrsto je spavala sve dok ih nije probudio jako glasan zvuk pucanja stabala. Bili su to razbojnici koji su isto pomagali Ledenom kralju. Naša je družina brzo stavila svoje ruksake na leđa i sakrili se. Razbojnici su imali i pse tragače i skoro su ih pronašli, ali ih je otjerao nekakav veliki zmaj pa je naša družina bila na sigurnom. Ujutro su cijelo vrijeme razgovarali o onome što se dogodilo sinoć. Očito su shvatili da ih Ledeni kralj želi zaustaviti.

Satima su razmišljali kako da ga poraze sve dok se Ben nije sjetio. Ako je to “Ledeni” kralj onda vjerojatno ne voli toplinu. Družina je malo razmislila o tome i bilo je vrlo moguće. Nakon razgovora su krenuli dalje. Napokon su izašli iz šume i došli u podnožje Zimskog gorja. Počeli su se penjati. Penjali su se dva dana bez stajanja. Na kraju trećeg dana odmorili su se u jednoj spilji. Lijepo su se najeli i krenuli dalje. 

Ujutro su bili na vrhu. Vidjeli su predivno vilenjačko selo okruženo snijegom i drvećem. Bilo je tu i mnogo kamenja i raznih putova. No u jednoj je kući i dalje gorjelo svjetlo. Bila je to Markova kuća. U njoj se nalazila Markova sestra. Zvala se Monika. Ispričala im je što se dogodilo nakon Markovog odlaska.

Počeli su tražiti tragove što nije bilo teško s obzirom da su divovi jako jako jako jako jako…veliki. Slijedili su tragove sve do ulaza u Skrivenu dolinu. Nisu se usudili ući zato jer još nitko nikad nije živ izašao iz nje, ali naposljetku su ušli. Kad su stigli iz daljine su mogli vidjeti dvorac Ledenog kralja. Primijetili su da je Skrivena dolina zapravo “pustinja” usred planine.

Kad su stigli do dvorca otvorili su vrata i za sobom ih zatvorili. Tamo ih je čekao Ledeni kralj i rekao im da smjesta odu iz njegove palače, no oni to nisu učinili. Zbog toga ih je Ledeni kralj zarobio u ledeni kavez. Ali u pravi čas Djedica je stigao da im pomogne, oslobodio ih je i Ledenog kralja polio toplom vodom. Družina je otišla osloboditi vilenjake, ali primijetili su da se nešto dogodilo. Tamo gdje je bio Ledeni kralj sada je bio Djedičin mlađi brat koji se zvao Ivo.

Od tada i svake godine i Ivo je pomagao oko dostavljanja darova i svi su uvijek bili sretni jer su Janko i njegova družina spasili najljepši blagdan u godini, Božić.

                               


 Mali spisatelj učenik je III. OŠ Čakovec. Rođen je 18.2.2010. Živi s roditeljima , mamom Klaudijom i tatom Tomislavom te sestrom Jelenom u brežuljkastom dijelu prekrasnog Međimurja. Odgovoran je i veoma marljiv učenik. Veoma voli pisati priče. Za svoju legendu nagrađen je od Udruge Mlada pera.

Priča je nastala pod mentorstvom učiteljice Zdenke Novak.


Urednički komentar: Uvijek nam je drago vidjeti priče najmlađih pisaca, posebice ovako kreativne. Ova je priča čekala dugo na objavljivanje kako bi vam uljepšala zimske praznike 2021.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: