Tekst: Antonija Mežnarić

Paralelni svjetovi uvijek su mi zanimljiva tema kojoj se rado vraćam u knjigama i vizualnim medijima. Pitanje kako bi sve svijet mogao izgledati samo da se nešto drukčije dogodilo, da je otišao u jednom smjeru umjesto u drugom, općenito je pitanje na koje odgovara spekulativna fikcija, a koje se u pričama s paralelnim univerzumima posebno naglašava jer ih možemo međusobno uspoređivati kad nam lik prijeđe iz jednog u drugi svijet. Ali, ono što me posebno privlači je zapravo individualna priča – koje se stvari u životu nekog pojedinca mogu drukčije odigrati, koliko sve grananja u nečijem životu može biti, koliko se nečiji karakter može izmijeniti ovisno o nekim situacijama, koliko okolina utječe na razvoj nečijeg identiteta, i tako dalje, i tako dalje.

Toliko mogućnosti, toliko verzija jedne osobe. Zato su mi draže priče s paralelnim svjetovima koje se baziraju na likovima i njihovim pričama, nego na tome kako bi svijet mogao drukčije izgledati, tako da nije neobično što me The Space Between Worlds, prvi roman autorice Micaiah Johnson, u audio izvedbi s naratoricom Nicole Lewis, toliko privukao i oduševio.

U ovome romanu, u distopijskoj budućnosti, otkriven je način na koji se može putovati iz jedne Zemlje u druge paralelne Zemlje, samo postoji jedan problem. Osoba koja je još uvijek živa u toj drugoj Zemlji koju posjećuje ne može tamo otići jer je prijelaz može ubiti. Što znači da putovati mogu samo oni koji su tamo već mrtvi. Glavni lik – Cara – posebna je u tom kontekstu što ima visoku stopu smrtnosti na ostalim Zemljama, stoga je zaposlena u korporaciji koja ima prava na putovanja između svjetova. Njen je posao jednostavan, skače iz Zemlje u Zemlju i skuplja podatke koje onda njena korporacija prodaje dalje.

Ona je ujedno i pokretač radnje, glavni fokus priče. Njen život, njene smrti, njene različite priče, kako se njena okolina mijenjala i kako je to utjecalo na nju i njen razvoj. Zašto je tako podobna za umiranje na drugim svjetovima, dok je ova verzija koju pratimo tako podobna za preživljavanje? Kako pomiriti činjenicu da je istovremeno živa i na toliko mjesta istovremeno mrtva?

Njena motivacija, traume, vrline i mane, odluke koje donosi i problemi s kojima se suočava vode naraciju. Micaiah Johnson daje nam izrazito kompleksnog lika i onda na to dodaje još nekoliko mogućih verzija. A kroz Carinu priču otkriva nam se čitav spektar problema kojima se roman bavi: nasilje u obitelji, korporativna pohlepa, korporativna špijunaža, ekološke katastrofe, klasne razlike, prestiž i privilegije bogatih naspram teškog preživljavanja, gladi i neimaštine siromašnih. Ali, unatoč tome što se roman bavi teškim temama te je na mahove dosta mračan, nikad ne prelazi u posvemašnje beznađe. Autorica uvijek ostavlja prostor za nadu i ljubav. Kako obiteljsku i platonsku, tako i romantičnu. Ovo potonje posebno je duboka queer čežnja dviju žena između kojih je čitav jaz klasnih očekivanja i komunikacijskih poteškoća. Ali Cara, čak i kad se osjeća usamljeno i želi druge odbiti od sebe, nikada nije zaista sama. Ova ljubav, zajednica, obitelj (kako ona rodbinska, tako i ona pronađena) prikazana je pozitivno i uzdižuće u ovom mračnom, distopijskom, pomalo madmaxovskom svijetu nasilja. Zbog čega roman nikad ne sklizne u posvemašnju depresiju, čak i kad bi to mogao.

Jedini prigovor koji imam na roman, koji sam poslušala u nekoliko dana, jest što mi se čini da su neki dijelovi bili suvišni, misli i ideje koje su se previše ponavljale; s prvim dijelom koji je imao dosta info dumpa i drugim dijelom koji je previše odugovlačio u usporedbi s ostatkom romana. Usto, mislim da je sadržajno raslojavanje na četiri dijela bilo nepotrebno i uvelike razlog za nepoklapanje u tempu, zbog čega mi je na kraju roman malo predugačak. Ali, s obzirom da je ovo autoričin prvi roman, mislim da to na kraju nije toliko veliki problem.

Izuzev toga, priča mi je bila odlična i jako angažirajuća. Posebice u audio verziji koju apsolutno preporučam. Naracija Nicole Lewis podiže priču na novu razinu. Njen glas koji daje Cari pun je snage, emocija i karaktera, tako da je lako bilo vizualizirati Caru, osjetiti je kao stvarnog i punokrvnog lika. Plakati s njom kao i smijati se. Jednostavno nisam mogla ostati hladnokrvna. Izvedba naratorice uvlači u slušanje i bez problema drži pažnju. Kvalitetan rad i umjetničko čitanje koje nam oslikava lika u svim njenim osjećajima i varijacijama. Audiobook verzija traje 11 i pol sati, a zadnjih pet i pol bila sam odslušala u komadu, bez ikakvih problema.

Izrazito mi je drago što je ovo prva knjiga koju sam pročitala (poslušala) u 2021. godini. Ovo je bio dobar početak. I definitivno se veselim budućim knjigama autorice.

Ako volite knjige o paralelnim svjetovima poput trilogije Njegove Tamne Tvari (ili, pa, bilo koju multiverse priču u superherojskim stripovima i serijama), distopije te priče čiju radnju pokreću kompleksni likovi, ovo bi mogla biti knjiga za vas.