21 geekovština kojoj se veselimo u 2021.

Igor

Synchronic (12. 1. ). Jedini SF film kojeg zaista s nestrpljenjem očekujem je ovaj, četvrti po redu iz pera, kamere i umova Bensona i Moorheada. O filmu ne znam ništa, ali niti želim niti trebam znati jer, nakon prethodna tri filma: Resolution, Spring i Endless, ovaj mi je scenarističko-redateljsko-glumački dvojac dospio na popis “gledam/čitam/kupujem na neviđeno”.

A Master of Djinn, P. Djeli Clark (11. 5.). Urban fantasy mi je drag žanr, ali čovjek se malo zasiti angloameričkih lokacija. Srećom sam 2019. otkrio ovog autora i njegov urban fantasy smješten u alternativni Egipat ranog 20. stoljeća u svijetu u kojem magija i tehnologija idu ruku pod ruku, ulicama šeću i ljudi i nadnaravna, mitološka stvorenja, a zločine vezane uz magiju istražuje posebni odjel policije.

The Galaxy, and the Ground Within, Becky Chambers (18.1.). Ja jako volim njen Wayfarers serijal i jako sam sretan što je prijevod prvog romana tog serijala (Dug put do malog, gnjevnog planeta) jako dobro primljen u Hrvatskoj. Ovaj, četvrti i navodno posljednji (šmrc) roman u serijalu nešto je čemu se iskreno radujem i što ću vjerojatno pročitati u jednom vikendu.

Resident Alien (27. 1.). Komedije su ono što nam nakon 2020. svima treba, a ova mi humoristična SyFyeva serija o tuđincu koji je došao izvidjeti stanje na Zemlji prije invazije i kamuflirao se kao liječnik u malom američkom gradiću izgleda kao nešto što će biti zabavno, ali i vjerojatno neočekivano dirljivo. Plus, Alana Tudyka je uvijek zadovoljstvo gledati i slušati.

Shadow and Bone (travanj). Od ove Netflixove adaptacije Grisha univerzuma (jer kombinira elemente i likove trilogije Grisha i duologije Šest Vrana) očekujem puno, a naročito da mi glumačkom izvedbom popravi sve mane koje mi je imala trilogija Grisha.

Nevers (ljeto). Već dosta dugo nešto što je osmislio Joss Whedon nije došlo na naše ekrane. Ova priča o ženama s posebnim moćima u društvu koje ženama i inače nije naklonjeno mogla bi na kraju biti HBO-ov sleeper hit 2021.

Stargirl (S2 nekad ove godine). U godini kad su mi superjunaci već odavno izlazili na uši (2020.), Stargirl je učinila nešto što sam smatrao teško izvedivim: povratila mi ljubav za DC univerzumom kakvu nisam osjećao još otkad je DC Animated Universe došao kraju – dobrim dijelom jer čvrsto odbacuje doom and gloom kino filmova, a i dalje se uspješno bavi odraslim temama.

Antonija

The Green Knight (30. 7. 2021.). Ovo je jedan od filmova koji su nas trebali oduševiti (ili razočarati) prošle godine, ali zbog pandemije je odgođen na ovu. Ovo je možda jedini film kojem sam se istinski veselila (da, čak i više od WW84) unatoč tome što nisam inače fan arturijanskih priča. Dapače, svaki put kad vidim novu verziju kralja Arthura u kinima, vrtim očima. Ali ovaj me trailer za film o Ser Gawainu odmah oduševio svojom mračnom estetikom, ikonografijom te horor atmosferom, zbog čega izgleda kao više nego obećavajući (dark) fantasy film. Plus, Dev Patel? Izgleda apsolutno fantastično kao Ser Gawain.

Fireheart Tiger, Aliette de Bodard (9. veljače). Aliette de Bodard mi je jedna od najdražih autorica, bez sumnje. Njen fantasy serijal Dominion of the Fallen mi je nešto najbolje što sam čitala od fantasya u zadnjih nekoliko godina. Osim toga, jako volim i njen znanstveno fantastični Xuya univerzum (novele i kratke priče). Tako da, čim sam otkrila za postojanje Fireheart Tiger novele (i to kad je bio cover reveal!), odmah je pala prednarudžba. Bez gledanja o čemu je riječ. U međuvremenu sam ipak otkrila par stvari koje mogu očekivati – fantasy inspiriran vijetnamskim dvorom, političke intrige i žene koje vole žene, dakle sve što sam mogla i pretpostaviti, i što me kod ove autorice do sada nije razočaralo.

The Jasmine Throne, Tasha Suri (10. 6.). Nemojte se smijati, ali ovaj roman me oduševio svojom naslovnicom i to je glavni razlog zašto mu se veselim. Inače morate znati nešto o meni, a to je da izbjegavam čitanje blurbova. Po sažecima nikad ne bih pročitala ništa – ili su toliko dosadni da odustanem na prvoj rečenici ili su previše spojlerasti ili predugi pa izgubim interes do drugog ulomka. Ono po čemu biram knjige su – tagovi (koji je žanr/podžanr, kakav tip likova mogu očekivati), naslovnice i taglineovi. Tako da ne mogu reći što je točno The Jasmine Throne, osim da ima apsolutno prekrasnu naslovnicu, da je inspiriran indijskom povijesti i pričama, te da je epic fantasy s queer ženama. I, iskreno? To je jedino što trebam znati da mu se veselim. I nije Young Adult bez obzira što ljudi na Goodreadsu mislili (izvor: autorica frustrirana time što je krivo označavaju).

Remote Control, Nnedi Okorafor (19. 1.). Dakle, da se vratimo na ono ranije, tj. biranje knjiga po taglineu. Ono što mi stalno izleti kad vidim najavu za Remote Control, novelu Nnedi Okorafor? “She’s the adopted daughter of the Angel of Death. Beware of her. Mind her. Death guards her like one of its own.” Dovoljno rečeno, hvala! Usput, razlog zašto mi je to dovoljno je i zato što mi je trilogija Binti iste autorice bila fantastična. Nešto malo drukčije i novo, barem za mene, u znanstvenoj fantastici. Iz perspektive i kulture koja je meni osobno nepoznata. Zato se i lakše veselim ovoj noveli, jer već otprilike znam što očekivati od ove autorice.

Nothing but Blackened Teeth, Cassandra Khaw (listopad). Tehnički, veselim se dvjema ovogodišnjim objavama Cassandre Khaw, ovoj noveli i njenom prvom romanu The All-Consuming World. Ona mi je bila totalno otkriće u horor žanru s njenim novelama iz ciklusa Persons Non Grata (Hammers on Bone i A Song for Quiet). I, čim sam vidjela da joj izlaze nove knjige ove godine, bila sam oduševljena. Možda se ipak mrvicu više veselim noveli Nothing but Blackened Teeth jer je riječ o hororu s ukletom kućom, koji je inspiriran japanskim folklorom, stoga njega posebno izvlačim za ovaj popis. Plus, naslov? Fantastičan. 

The Route of Ice and Salt, José Luis Zárate (19. 1.). Ovdje je riječ o prijevodu kultne meksičke horor novele, originalno objavljene 1998. Ovo je prvi put da se prevodi na engleski i jedini razlog zašto znam da postoji je zahvaljujući autorici Silviji Moreno-Garcia koja je radila na tome da se ovaj prijevod dogodi. A sad zašto se veselim ovoj knjizi? Jednostavno – riječ je o queer retellingu Dracule, točnije Draculinog puta u Englesku. I dok sam odavna nekako odustala od vampira, Dracula i dalje drži posebno mjesto zahvaljujući mojim teen gotičarskim danima. Usto, obožavam nove interpretacije, posebice kad su gej. Mislim, kad promoviraju knjigu ovako, kako me ne bi odmah oduševilo: “A reimagining of Dracula’s voyage to England, filled with Gothic imagery and queer desire.”

Candyman (kolovoz, navodno). Novi Candyman je završio bio u istim problemima kao i The Green Knight te većina filmova koji su trebali izaći prošle godine – odgođen je na ovu. I zbilja, ali zbilja se nadam da će i izaći ove godine. Iako Candymana iz 1992. nisam pogledala, ovom sam se veselila čim sam vidjela trailer i neke intervjue koji su mi izletili na internetu. S obzirom da mi je horor u zadnje vrijeme žanr kojem se konstantno vraćam i tražim novo, čim sam vidjela najavu, imala sam potrebu pogledati ga odmah. Nekako očekujem da će biti dobar film, posebice jer je Jordan Peele jedan od producenata i scenarista. Možda sam u krivu, ali to je što moj mozak očekuje i želi. I zato sam bila razočarana prošle godine kad se nije dogodio. Držim fige da ćemo imati više sreće ove godine s filmovima (i, naravno, svim ostalim).

Vesna

Prvi put kad budem opet mogla nešto cosplayati među ljudima. Ubrojit ću u to i manijakalno dovršavanje kostima noć ili dvije prije kona. (Zna se da se druga vrsta kostima ne broji.) Dogovori za jako opskurne – ili, barem, jako rijetke – cosplaye. Ja ne znam kad će to bit. Tko mi može reći kad će to biti? Ja ne. Ali, tko zna, možda se konačno usudim na neke likove koje sam ranije smatrala nepreporučljivima jer, naposljetku, puno smo toga propustili prošle godine. Ako ništa drugo, čovjek si malo posloži fandomske prioritete.

Prvi put kad odem opet u kino gledati neku Disney grozotu. Iskreno, nadam se da ovo i neće biti tako skoro. U nekom trenutku je bilo gotovo nemoguće izbjeći Disney posvuda – što je dosta bolno, kad to govori netko tko je popriličan fan Star Warsa – tako da mi je to sve skupa pomalo već i prisjelo, ali (da, reći ću to) fali mi onaj filing da ideš na novi Marvel film u kino. Ili po drugi, treći ili četvrti put (možete jednom pogađati koji je to film bio). Fali mi to da obučem nešto što nitko neće prepoznati – možda ljubičaste starke, iako trenutno nemam kratku plavu kosu – i da otkrijem neke nove stare pjesme koje kasnije jednostavno moram ubaciti u ukulele soundtrack quiz. Fali mi kino. A šta da radim.

Prvo književno predstavljanje Krasne zemlje. Ne znam smijem li spominjati ovakve stvari, s obzirom da je lektoriram, ali nije me briga. S obzirom da Decameron 2020 nismo uspjele predstavljati dosad uživo uopće, polažem velike nade u Krasnu zemlju, i to ne samo zbog toga što znam da će Ana od toga napraviti super doživljaj.

Prvi kviz na nekom konu uživo, dovraga. Dosta se pričalo ove godine o ekstrovertima u karanteni, ali ništa vas ne može doista pripremiti na godinu bez kvizova uživo. Onaj filing mase, ono kad netko od tvoje ekipe zna odgovor (čak i kad je odgovor Iron Man ne sjećam se više koji). Ono kad se (polupijano) dereš With or Without You. Ili kad odeš na neki kviz zato što imaš rupu u rasporedu ili ti ga frend/ica vodi, i slučajno pobereš neko mjesto. Kolektivno zvanje Gimze da riješi stvar. Ovacije kad Gimzo uđe u predavaonicu. Ne možeš to osjetiti onlajn.

Čitanje space opere, što je nešto čemu sam se tek nedavno vratila. Jer ništa ne kaže volim Voyager tako jako kao čitanje female-centric space opera. ❤ (Sama ideja toga navela me da idem guglati ima li Yoon Ha Lee kakvu knjigu u najavi za 2021. ali, avaj, nema. Morat ću čitati druge autore. Nitko nije savršen.)

Upoznavanje aktualne NaNo Croatia ekipe uživo. NaNoWriMo je toliko obilježio moj život da nije čudno što mi je jedna od svijetlih točaka u 2020. godini bila NaNo Croatia ekipa. Naravno, kao i sve ostalo, sve što pričamo odvija se onlajn. A onda je MLica rekla da nas vodi na kavu kad ovo sve završi, i moram priznati da sad svako toliko mislim na to. Mislim da smo to zaslužili.

U prvoj verziji moje posljednje točke za ovu listu bila sam napisala Pattinsonov Batman. No, uredništvo me izvijestilo da se njega ne očekuje prije 2022. godine. I što da sad jedan geek radi? Sreća moja da mi jedna od najdražih autorica fanfictiona trenutno objavljuje cca jedan fic mjesečno, tako da… uvijek ćemo imati Ao3. (Uredništvo, smije li mi ovo ostati? Pwetty pwease?)


A čemu se vi veselite od ovogodišnjih objava i događanja? Ostavite nam u komentaru 🙂

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: