Tekst: Vesna Kurilić

Nisam bila potpuno sigurna hoću li htjeti napisati ovu preporuku, ali onda mi je još jedan prošao u radu, radu, samo radu, s povremenim vraćanjem na Gideon the Ninth (u trenutku pisanja preporuke pročitala sam je  jedan i pol puta, i moram priznati da su easter eggovi za dvojku, Harrow the Ninth, pri početku jedinice prekrasni), i povremenim čitanjem tuđih komentara na Tumblru, i na kraju sam si uz posao stavila random fanovsku playlistu za serijal i… eto. Stiže preporuka.

1. Jer se autorica ne zafrkava s prikazom oldschool viteške časti. Od a do ž. I još je, povrh toga, ispričala priču o nekromanticama u svemiru. Ovako sa strane, pretpostavljam da je teško shvatiti o čemu se uopće radi u ovom serijalu, pa ću se zadržati na detalju koji je meni konačno presudio da se naglavačke bacim u knjige i, vjerujem, tome da mi se zastrašujuće brzo nađu na vrhu popisa najdražih knjiga svih vremena. Dosta je nas (trenutno živih pisaca, jel) opsjednuto idejama poput odanosti i časti, ali Tamsyn Muir to razumije na nekakvom nivou koji je… iskonski. I ful je zabavno to gledati u svemirskom settingu, kroz prikaze odnosa između nekromantica i zatočnica (riječ kavalir danas ima neko drugo značenje, pa ću je preskočiti – i da, pritom mislim na sve rodne kombinacije), a ne u vojnom esefu, kako bi čovjek možda prije očekivao. Ono; ako ste čitali bilo koje devetnaestostoljetne vitezove, ako znate tko je Edmund Leighton (ili ne, ali volite seksi djeve i mačeve), ako vam je vazal bila jedna od najdražih riječi u djetinjstvu (svi smo mi pomalo čudni, ali neki su od nas čudniji od drugih) – Gideon. Uvijek i zauvijek, Gideon.

2. Jer je Gideon takvo prokleto malo antiprotivno, časno đubre. S time da nije nimalo malena. Jedna od najvećih prednosti serijala upravo je Gideonin glas, njena naracija, i njen pogled na svijet. Ako sad počnem pisati o tome koliko je Gideon zakon, neću nikada prestati, pa ću se zadržati na tome da ju je moj mozak dosta brzo stao uspoređivati s dva filmska lika koji su me u mlađim danima ful fascinirali zbog toga koliko su bili sami sebi dosljedni kroz čitavu priču – V iz filma V for Vendetta (strip nisam dovršila, nažalost, pa ne mogu uspoređivati) i Mariner iz (ne pucajte na čitateljicu) Waterworlda. Gideon je jedna od njih – apsolutno dosljedna, od prve do posljednje stranice. Samo je neusporedivo zabavnija od obojice. (I više hot, dammit!)

3. Jer je Harrow takvo prokleto malo gotičarsko đubre. Veći dio prve knjige mrzila sam Harrow, i to je bila potpuno normalna, logična i prihvatljiva reakcija. (O drugoj ne mogu pričati pod ovom točkom bez spojlera.) Recimo samo da je Harrow zapravo super kao lik, samo je izgrađena na masi tropeova koji mi osobno nisu među najdražima (za razliku od Gideon), i tako. fakin. dark. Njeno je postojanje patnja. I to je okej, samo nije moj đir. No jedan od razloga zašto sam je na kraju ipak zavoljela jest to što sam shipper, i umrijet ću kao shipper. A drugi je to što je cura zakon.

4. Zbog worldbuildinga. Ja stvarno ne volim lubanje. I svatko tko vam kaže da je LTT horor, laže. (U dvije knjige, našla sam jednu i pol horor scenu, a moj je prag tolerancije na horor stvarno nizak. Iako, priznajem da sam pomalo morbidna i da mi je Hannibal jedna od najdražih serija svih vremena, ovaj, da.) Ima dijelova tijela posvuda i sve je to okej, ali nije baš strašno. Kako bi moja su-urednica rekla, to je sve stvar estetike. (Ni ona ne voli lubanje, iako je bila gotičarka.) Nažalost, nemam s čime usporediti opći setting Locked Tomb Trilogy, osim s Hyperion Cantosom, a meni je LTT nešto bolje sastavljena, i dosta bolje napisana. No bitno je napomenuti da su, čak i uz divan worldbuilding, ipak primarna snaga LTT-a likovi.

5. Zbog najboljeg opisa treniranja koje sam u životu pročitala u nekoj knjizi (i ne, ne mislim na mačevanje). Recimo samo da nisam jedina u ovom mladom fandomu koju je čitanje ove trilogije potaknulo na vježbanje, because, damn!

6. Zbog toga što vas, nakon što mislite da ste ovom serijalu dali sve što možete dati, autorica odvali po nosu najsmješnijim imenom u povijesti smiješnih imena. I sad ne mogu ništa više napisati. Priznat ću da ja možda osobno spadam u valjda desetak generacija kojima će ime biti baš tako jako smiješno, ali svejedno – skoro sam se ugušila od smijanja, koje je trajalo i trajalo, i ne mogu se sjetiti jesam li se više od dvaput u životu dosad tako jako smijala. (Čak ni na “Oče, majko, dopustite mi da vam predstavim – ona bježi!”) Da se jesam ugušila, recimo samo da bi to bilo potpuno u skladu s knjigom.

7. Zbog bicepsa. Iskreno, knjiga u kojoj baby ratnica dođe glavnoj likici i divi se njezinim bicepsima po defaultu ne može biti loša. Još uvijek se moram podsjećati da je to onscreen scena koja se dogodila.

8. Zbog viteških knjižničarki. I ne samo njih. Serijal se odlikuje masom divnih sporednih likova, do te mjere da si svaki čitatelj, praktički, može odabrati vlastitog. I, bez obzira što je većina ljudi apsolutno okinula na Abigail (da, da, Abigail je super, sve okej), i onu drugu likicu koja mi je još uvijek malo previše creepy, osobni mi je favorit Camilla – osoba koja je, doslovno, u jednom trenutku prije početka dvoboja (ah, da, jesam li već spomenula dvoboje?) opisana kao knjižničarka van radnog vremena. Ehehe.

9. Jer ništa nije bilo tako gej još otkad je Justin Taylor obukao srebrne šljokice i spustio se na glavni floor Babylona, a Jenny Schecter završila u bazenu. Da, i ove knjige imaju scenu u bazenu. Navodno je dosta bitna u fandomu. (Meni je bila okej, niš posebno, ali ja intravenozno konzumiram ljubiće, pa mi je potrebna dnevna doza (nek)romantike malo veća. Apdejt nakon drugog čitanja knjige: ne znam gdje mi je mozak bio kad sam pisala prethodnu rečenicu.) Još uvijek ne mogu vjerovati da postoje ljudi na internetu kojima treba objašnjavati zašto je LLT gej. LLT je više gej od Renta. Zapravo, kad malo bolje razmislim, moj referentni okvir ne može se raširiti dovoljno da uopće udomi ovaj serijal. On postoji sam za sebe, iza svega, onkraj svega, sam prebiva u svemirskom rainbow glitteru.

10. Jer vi to zaslužujete. Vjerujte mi. Čak i ako je Frontline Titties of the Fifth fakat izmišljeni časopis… u što još uvijek nisam potpuno sigurna.