Petra Pine: Večera za 5

“Ovaj tjedan u Večeri za 5 natrag smo u Zagrebu! Sunce sija, tramvaji prolaze ulicama, a petero novih kandidata jedva čeka vidjeti kako je to kuhati pred kamerama i kako je to kada nepoznati gosti kušaju i ocjenjuju jela koja su se cijeli dan pripremala…”

Voditeljev glas dopirao je s televizora dok su se komadi Marininog bivšeg dečka polagano odmrzavali u frižideru. Odlučila ga je izvaditi malo ranije nego inače kako bi ga mogla isfiletirati i pustiti da se marinira preko noći.

U mislima je prolazila kroz sve stadije recepta koji će sutra kuhati pred cijelom Hrvatskom.

Ili bar pred nekoliko kamera i svim ljudima koji su gledali Večeru za 5. A to je obuhvaćalo gotovo svaku bakicu koju je ikad upoznala i nekoliko domaćica kojima je bilo zbilja dosadno u životu.

Odabrala je relativno lagan recept, ništa previše apstraktno ili komplicirano. A opet, nadala se da će svi uživati u posluženome i da neće dobiti niske ocjene. Kao prilog, odlučila se za salatu od svježeg povrća koje će sutra kupiti na placu, s naglaskom na krastavcima u umaku od jogurta. Zadnjih nekoliko komada nečega što je nekad bio Juraj, koje je čuvala za posebnu priliku, sutra će omotati tanko narezanim pršutom i sirom i lagano popržiti sa svake strane. Uz to će savršeno pristajati i domaći umak s vrhnjem za kuhanje i komadićima poriluka.

Zbog svih tih misli o hrani osjetila je da joj želudac nestrpljivo krulji. Kombinacija ustreptalih živaca i želje da ostavi što više mjesta za večeru, nagnala ju je da ruča vrlo skromno i rano pa je, iako je bilo tek malo iza pet sati, itekako osjećala glad. 

Ustaljeni ritam udaraca noža o dasku smirivao je napetost koju je osjećala da se omotava oko nje. Došlo joj je da se nasmije na vlastitu blesavost. Tipično za nju. Nije joj bio problem uzeti ručnu pilu i izrezati truplo u kadi kako bi se lakše mogla riješiti ostataka i baciti kosti, nije ni trenutka razmišljala o tome hoće li se prijaviti za emisiju ili ne, čak nije osobito marila ni za to da bi netko mogao saznati što namjerava sutra poslužiti. Bila je sigurna da nitko neće primijetiti, uljuljkana u osjećaj sigurnosti koji joj je davalo to što je bila mlada, simpatična i čak prilično zgodna. Tko bi ikada pomislio da draga mlada djevojka, još k tome ucviljena udovica koja svoju tugu nosi dostojanstveno, može doći na ideju da četvero nepoznatih ljudi nahrani ljudskim mesom? Ne, takve stvari ljudi bi vidjeli na televiziji i otpisali kao nemoguće da se dogode u stvarnom životu. Imala je sreće da je “Hannibal” odavno završio svoje prikazivanje na TV-u, a nije još bila sezona kad ljudi posežu za svojim DVD-om “Kad jaganjci utihnu”.

Eto, sve je to nije ni najmanje strašilo, ali zato je osjećala nevjerojatnu nervozu pri pomisli da nešto pogriješi u receptu ili napravi budalu od sebe pred kamerama. Njeni prijatelji ionako su je već sprdali čim im je rekla da se prijavila, nije ni htjela pomisliti koliko će šala tek morati poslušati nakon što epizoda izađe. Neka, pomislila je, nitko osim mene nikada neće znati koliko je cijela situacija zapravo urnebesna.

Lagano pjevušeći uz glazbu koja je dolazila iz radija, još jednom je krpom prešla po kuhinji, glancajući svaki element dok se nije sjajio. I inače je voljela držati stan vrlo urednim, bez nepotrebnih stvari, bez prašine. Sad ju je ta navika spasila od toga da mora bjesomučno čistiti prije nego kamere sutra ujutro dođu. Na trenutak je zastala i razmislila pa otvorila ormarić i iz njega izvukla kalup za led. Napunila ga je vodom, provjeravajući je li sudoper potpuno čist i razmišljajući treba li joj uopće još jedan kalup uz tri različita koja su već bila u zamrzivaču. Bolje da ima više, nego da ponestane. 

Kako je otvorila vrata zamrzivača, vrećica za zamrzavanje koja je bila pri vrhu skliznula je na pod i otkotrljala se prema vratima. Nije bila potpuno sigurna, ali pretpostavljala je da je ovo bio komad prsa beskućnika kojeg je našla pijanog u parku i jednostavno si nije mogla pomoći. Trebala bi to baciti. Imala je svoju fazu eksperimentiranja gdje je probavala sve i svašta, čak je jednom i dejtu s Tindera poslužila komad navedenog mesa. I ona i taj jadnik su izgledali kao da će svaki tren povratiti. Nije ni čudo da je nije nakon toga ponovo zvao da se vide. Nije namjeravala drugim natjecateljima poslužiti tako nešto. Ne, ne, za njih je sačuvala samo najbolje dijelove.

Sljedeća pomisao bila je da joj je frizer zbilja pretrpan i da, ako ovako nastavi, mora ili početi jesti više mesa ili ubijati manje ljudi. A i morala bi uskoro odmrznuti taj zamrzivač, samo bi joj još nedostajalo da se pokvari pa da nema kuda sa svim tim kilama mesa. Pomisao na to da pozvoni svojoj osamdesetogodišnjoj susjedi i zamoli je može li ostaviti malo mesa u njenom frizeru natjerala ju je da se naglas nasmije. Stara lopuža vjerojatno bi pokušala drmnuti nešto za sebe, misleći da je to neka fina svinjetina ili teletina. Sama pomisao toliko ju je zabavljala da je bila u napasti odnijeti joj komad mesa jednog od ovih dana. 

Bacila je pogled na sat i zaključila da je dosta otezala s pripremama. Otišla se brzinski istuširati i srediti frizuru. Dvadeset minuta kasnije, zadovoljno se pogledala u ogledalo. Sve je bilo na svom mjestu, koža joj je izgledala glatko, a kosa sjajno. Nasmiješila se svom odrazu, stavljajući ruž na usne kao završni dodir. Nije mislila da je nešto narcisoidna, ali tko ne bi želio lijepo izgledati pred kamerama? Još je jednom provjerila frižider, a zatim brzo pokupila stvari i krenula prema Damirovom stanu.

***

Od trena kad je ušla u Damirov stan, cijela večer prošla je u magli. 

Šalili su se i pristojno smijali na svačije šale, bolno svjesni kamera u sobi koje su im svima izazivale nervozu. Ostali natjecatelji – jedna domaćica, jedna umirovljenica i jedan samohrani otac troje djece – bili su svi pomalo dosadni, ali ipak savršeno sposobni održavati razgovor tijekom večere.

Jedini tko je Marinu zapravo zanimao bio je Damir. A činilo se da i ona zanima njega, sudeći po tome koliko je često osjetila njegov pogled i da je skoro svaki njegov osmijeh bio upućen baš njoj. Ovo im je bila druga večer po redu i već je jučer imala osjećaj da su kliknuli. Bili su jedini natjecatelji blizu po godinama i od prvog trenutka sjeli su jedno kraj drugoga i nastavili pričati. Da nije bilo toliko kamera u blizini, Marina bi se upustila i u neobavezan flert; Damir joj je bio privlačan i mogla se zamisliti kako se nastavlja družiti s njim, ali nije htjela djelovati napasno ili kao da se previše trudi pred drugim natjecateljima, ili još gore, budućim gledateljima.

Hrana koju je poslužio bila je doista izvanredna i bilo joj je drago što je ostavila mjesta jer je Damir doista priredio pravu gozbu. Od mini sendviča s namazom od francuske salate do lisnatog tijesta s mini hrenovkama. Okus mesa u gulašu s krumpirima koji je poslužio kao glavno jelo bio je tako sočan da nije mogla vjerovati i morala se suzdržati da ne obliže tanjur na kraju. Bila je u napasti pitati ga otkud je nabavio meso, ali u tome ju je preduhitrila umirovljenica Ankica koja je jučer kuhala. Na to pitanje Damir se samo misteriozno osmjehnuo i slegnuo ramenima.

“Gdje bih došao da vam otkrijem baš sve svoje tajne?” kratko je odgovorio i preusmjerio razgovor.

To je bio prvi trenutak u kojem se Marini upalila lampica da možda nije baš sve kako se čini. To meso imalo je previše dobar okus da bi bilo životinjsko. 

Drugi trenutak bio je kada je u jednoj od ladica pronašla električnu pilu, točno onakvu kakvu je i ona sama koristila za komadanje tijela. Naravno, to je sve mogla biti samo slučajnost. Zato je odlučila dalje istražiti. Ipak je imala još tri dana da sazna imaju li njene sumnje osnovu.

U jednom trenu tijekom večeri, ni sama ne znajući kako, završila je u kuhinji s Damirom, pomažući mu u stavljanju šlaga na kolač od malina koji je pripremio za desert. Kamere su u ovom trenu bile s drugim kandidatima, koji su vjerojatno njuškali po njegovom stanu i komentirali dosadašnja jela. I Marina je bila u napasti otići baciti pogled, nadajući se pronaći još nešto što bi moglo služiti kao dokaz, ali zatekla se kako bi radije provela nekoliko trenutaka nasamo s Damirom. Pogotovo dok se svim silama trudio nasmijati je.

“Što misliš, kako će ovo prozvati? Romansom na setu? Zavođenjem konkurencije?” zezao ju je dok je miješao pjenu za šlag. Sa zadovoljstvom je gledala kako mu se ruke napinju ispod poprilično uske košulje.

“A ne, ne, ako ništa, hrvatski mediji prekrasno su šovinistički.” Marina je dramatično uzdahnula, izvodeći svoj najbolji performans prosječne hrvatske televizijske voditeljice. “Već vidim naslov u 24 sata: Samozatajni Damir desertom je goste oborio s nogu, ali nije podlegao Marininom pokušaju zavođenja…”

Damir se na to glasno nasmijao, dovoljno glasno da dozove kamere. Čuli su korake kako se približavaju prema kuhinji, a nekoliko sekundi prije nego su došli okrenuo se prema njoj i šapnuo joj:

“Nemoj biti toliko sigurna da nisam podlegao.”

I trenutak kasnije kamere su bile u kuhinji, uperene u Damira dok je na tanjurima iznosio komade kolača od maline koji je izgledao zaista slasno.

***

Nakon deserta, dok je Damir u kuhinji davao završni intervju pred kamerama, Marina je iskoristila priliku i otišla baciti pogled u njegovu spavaću sobu.

Opravdavala se sama sebi da je to zdrava doza znatiželje. Tko normalan ne bi iskoristio vidjeti spavaću sobu muškarca koji joj se možda, samo možda, počinjao jako sviđati. I koji je možda, samo možda, dijelio neke njene sklonosti.

Laptop i mobitel bili su u jednoj od ladica, ali oboje je bilo zaključano šifrom. Morala je priznati da je to i nije nešto previše zanimalo, već je jučer pronašla njegov Facebook i Instagram, ali oboje je bilo privatno i nije htjela biti previše napadna i odmah ga zapratiti. Dok ih je pokušavala vratiti na isto mjesto gdje ih je i našla, ne želeći da kamermani uđu baš u ovom trenutku i proglase je luđakinjom koja kopa po tuđim stvarima, Damirov mobitel je tiho zavibrirao. To ne bi bilo čudno da Marina istu tu vibraciju nije osjetila i u vlastitom džepu u točno istoj sekundi. Zanimljivo. Kako je notifikacija osvijetlila ekran na nekoliko sekundi, imala je priliku vidjeti ime grupnog chata u koji je stigla poruka. Oh. 

Pa, ovo je postajalo sve zanimljivije i zanimljivije. Zatvorila je ladicu i sjela na njegov krevet, izvlačeći mobitel iz džepa kako bi se uvjerila da to nije slučajnost. Ne, to je definitivno bio njihov grupni chat. Nije ni čudo da se toliko ugodno osjećala s Damirom, pa online su pričali već mjesecima! Prvo su se upoznali preko Reddit threadova pa onda prešli na Discord, bez pravih imena, naravno, cijelo vrijeme pažljivi da ostanu potpuno anonimni, za slučaj da netko shvati o čemu su točno pričali. 

Ovo je bio finalan dokaz da nije sve umislila. Osjetila je kako joj se usne razvlače u smiješak i morala je pritisnuti ruke na usta da joj se ne otme hihot dok su ostali sudionici bili tako blizu.

Znači, zbilja je istina. Damir i ona zbilja su dijelili sklonosti. Da dijelili; oboje su bili virtuozi u tom području. 

Ni u najluđim snovima nije mislila da je to moguće, da će pronaći nekoga iz tog dijela svog života i u stvarnom životu. Potpuno iz vedrog neba, i to još nekoga tako zgodnog i simpatičnog kao što je Damir bio ove dvije večeri i ranije, preko poruka.

Ostala je još nekoliko trenutaka u sobi, prevrćući svoj mobitel po rukama, nadajući se da će baš u tom trenu Damir ući. Nekoliko sekundi kasnije, kad je začula korake, brzo je spremila mobitel u torbicu, za slučaj da je to jedan od kamermana, ali to je bio Damir. Vidjelo se da mu nije svejedno što ju je pronašao ovdje i, kao da je mogao čuti njene misli, pogled mu se zaustavio na njenoj torbici.

Podigao je obrve, nijemo je pitajući što radi u njegovoj sobi. Pravila se luda, izvlačeći mobitel natrag van i prevrćući ga po rukama, dok joj je mali smiješak plesao na usnama. 

“Došle su ti neke poruke na mobitel,” rekla mu je nedužno, “čudno ime za grupni chat, ali ni tvoje korisničko ime mi nije nikad bilo najjasnije, “ekstrovert u kuhinji”, kao, vidim da treba biti fora, ali i dalje je ne shvaćam skroz.”

Morala je priznati da je bilo zabavno gledati ga kako je problijedio i gotovo zateturao unatrag.

“Otkud znaš za to?” Zazvučao je oštrije nego što je mislila da je u stanju biti.

“Izbjegavaš odgovoriti mi na pitanje? Moraš znati da tako izgledaš samo više kriv”, uzvratila mu je slatko.

Ako je to bilo moguće, još je više problijedio i napravio dva brza koraka prema njoj. 

“Nije ono što misliš,” rekao je, “zbilja sve mogu objasniti, samo ne sad, dok su kamere tu.”

Marina je zabavljeno zurila u njega. Ovako blizu, bilo je još očitije koliko je Damir visok i snažan i morala je priznati da trnci koje je osjetila kako joj se spuštaju niz leđa nisu bili uzrokovani strahom.

“Ne, ne”, polako je rekla, želeći još malo produžiti trenutak, “čini mi se da znam točno o čemu se ovdje radi.”

Damir je otvorio usta, ali pretekla ga je. Popela se na nožne prste, tako da može položiti prst na njegove usne. Samo nekoliko centimetara ih je dijelilo i mogla je osjetiti njegov topli dah na svojem dlanu.

“I mislim da ćeš ti najviše uživati u onome što ću sutra kuhati.”

Nedužno mu se osmjehnula i sa zadovoljstvom gledala kako mu izraz lica prelazi od zbunjenog do začuđenog do zadivljenog.

“Jako se tome veselim”, odgovorio je.

Polako se odmaknula od njega, dajući mu nekoliko trenutaka da ju dobro promotri  prije nego što je krenula prema vratima. Primila je kvaku i, prije nego je otvorila vrata, okrenula se prema njemu i dobacila:

“Samo pazi da ostaviš mjesta i za desert.”


Večera za pet ©2022. Petra Pine
Petra Pine rođena je u Zagrebu i trenutno tamo radi kao logopedinja. Voli sve što vole mladi, a u to većinom ubraja: čupave životinje (osim paukova), započinjanje šest knjiga odjednom i onda bingeanje serije umjesto čitanja spomenutih šest knjiga. Kad ne kuka oko posla ili oko toga kako nema inspiracije/vremena za pisanje, može je se pronaći u parku s psima, u knjižari ili kako negdje ispija kavu.

Priča Večera za pet objavljena je u online časopisu Morina kutija, br. 4 (prosinac 2022). Časopis možete skinuti ovdje ili s platforme Smashwords.


Urednički komentar: Kratka, a slatka (dopustite nam pun), Petrina nas je priča dobro nasmijala svojim crnim humorom i zabavila svojim smještanjem poznatog, sofisticiranog hannibalskog kanibalizma u poznatu hrvatsku tv emisiju.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: