Došla nam je nova godina i s njom puno novih knjiga za čitanje kojima samo rastu naše kako virtualne tako i stvarne police. Drukčije od naših prethodnih lista, u kojima smo pisali čemu se veselimo u 2021. i 2022. godini, odlučili smo napraviti popis 23 knjige koje želimo pročitati u 2023., neovisno o tome kada su originalno izašle.
1. Don’t Fear the Reaper – Stephen Graham Jones
Moram početi s nečim što izlazi ove godine i to uskoro – u veljači. Don’t Fear the Reaper nastavak je fantastičnog horor romana My Heart is a Chainsaw i ne mogu reći ništa posebno o njemu jer bi bilo spojler, osim da se veselim povratku avanturama i nedaćama jedne od mojih za sada najdražih knjiških horor heroina, Jade Daniels, mladoj i odbačenoj Indijanki koja promatra svijet kroz prizmu slashera kako bi se zaštitila od teške stvarnosti.
2. Books of Blood (točnije volume 1) – Clive Barker
Sram me za priznati kao horor fana i horor pisca, ali Clivea Barkera još nisam čitala. Posipam se pepelom. Ove godine planiram ispraviti ovaj moj veliki grijeh i kud bolje nego početi s njegovom zbirkom priča Books of Blood. Krenut ću s prvim dijelom (jer ih ima više), jer me zapravo najviše zanima priča In the Hills, In the Cities, o kojoj sam čula jako puno u horor krugovima, a koja se čini izuzetno zanimljivom (i to bez da sam znala da se radnja odvija u Jugoslaviji?).
Još jedna zbirka horor priča! Ova mi stoji na TBR-u već neko vrijeme i nikako da dođe na red. Zbirka me odmah privukla temama kojima se bavi – obitelji, tugom, usamljenosti i identitetom, gledanima kroz prizmu indijanskog života (autor je Cheyenne i Arapaho Indijanac). Pomaže i vukodlak na naslovnici, nemojmo se varati.
4. Children of Chicago – Cynthia Pelayo
Ova je knjiga bila jako hvaljena kad je izašla 2021. i završila je na mnogim listama najboljeg horora te godine. Knjiga je privukla moj interes kad sam vidjela da je miks horora i krimi misterije, baziran na bajci o Čarobnom frulašu, samo u ruhu moderne urbane legende u Chicagu, s djecom koja nestaju. Mislim da će mi ovo ići na ovogodišnji popis knjiga za ljetni godišnji (jer tad mi najbolje leže trileri i krimići).
5. Frina-Ordio – Srebrenka Peregrin
Ovoj sam se knjizi jako veselila prošle godine i izašla je taman zadnjih dana prosinca. Srebrenka je fantastična u kratkoj formi i sad me posebno zanima kako se snašla u romanu. Setting knjige također je zanimljiv, a premisa odlična, a ako želite vidjeti koju informaciju više o knjizi, ona nam je prva u Morinom knjiškom reflektoru, koji možete pročitati u 4. broju Morine kutije.
6. Silver Nitrate – Silvia Moreno-Garcia
Moram se vratiti malo na knjige koje tek izlaze. Silvia Moreno-Garcia autorica je prema kojoj imam puno poštovanja i čije knjige volim čitati, a sada izlazi jedna koja izgleda savršeno za mene. Silver Nitrate mračni je triler i horor o ukletom izgubljenom legendarnom filmu. Naslovnica je također odlična i čini se pogođena za knjigu (barem ovako naočigled). Znam da autorica obožava stare filmove i često je inspirirana crno-bijelim meksičkim filmovima i veseli me vidjeti što nas čeka u ovoj knjizi.
7. Men, Women and Chain Saws: Gender in the Modern Horror Film – Carol J. Clover
Već dugo nisam čitala knjigu koja nije bila beletristika, pa se nadam to ove godine popraviti. Na listi mi je Men, Women and Chain Saws, koju sam vidjela često citiranu na video esejima, pa sam odlučila i sama vidjeti kako autorica piše o horor filmovima i posljednjim curama. Iako, knjiga je već starija (iz 1992.) i otada se još štošta novo objavilo u hororu, tako da to definitivno uzimam u obzir.
8. Bitter Apples, ur. Eric Raglin (Cursed Morsels Press)
Kakva bi to bila moja lista, a da se ne nađe neka antologija sa specifičnom temom? U ovome slučaju, riječ je o antologiji učiteljskog horora napisanoj od strane učitelja koji su ujedno i horor autori. Riječ je o mini antologiji koja će vjerojatno imati samo nekoliko priča, trenutno nemam pojma uopće ni koji će autori biti zastupljeni, ali jedva čekam da izađe u travnju ove godine iz nekima možda očitih razloga.
9. Children of Memory – Adrian Tchaikovsky
Treća i čini se posljednja knjiga u ovom SF serijalu gdje među zvijezdama putuju kako potomci ljudske vrste, tako i više civilizacija raznih životinjskih vrsta koje su ljudi “uzdigli” povećavši im inteligenciju. Tchaikovsky ima sjajan talent prikazati vam stvari iz perspektive jednog podosta tuđinskog uma, a opet ih učiniti taman dovoljno razumljivima da ostvarite emotivnu poveznicu (vrlo je čest slučaj da oni koji su se pauka grozili prije nego su čitali Children of Time nakon knjige daju izjave “Pauci su totalno kul”). Što me očekuje u trećoj knjizi serijala, ne znam, osim što znam da će biti novih protagonista (nakon pauka i hobotnica, svakako sam znatiželjan otkriti kojih se životinja Tchaikovsky ovog puta dohvatio), a i hrpa divljih i velikih ideja kojima bi svaki propisni SF roman trebao prštati.
Ja se u srednjoj nikad nisam navukao na Kaya, što me, ponekad mi se čini, čini jednim od rijetkih takvih hrvatskih millenniala koji vole spekulativnu fikciju. Trebalo mi je nekih dvadeset godina da mi Kay sjedne, ali sad kad je sjeo, polako prolazim kroz kompletnu bibliografiju i od par njegovih fantasy knjiga koje me ove godine čekaju na polici, najviše se radujem Tigani. Bio je to prvi njegov roman koji sam bio pokušao čitati u srednjoj, odustao tad nakon par stranica, ali sumnjam da će se to ponoviti ove godine.
11. i 12. Why Are You Like This – Meg Adams i Twistwood Tales – A. C. Macdonald
Drugu sam polovicu 2000-ih i rane 2010-e proveo čitajući mnoge webcomice i, iako sam nekako zatim ispao iz štosa s njima, dan danas mi je drago što Internet mnogim autorima omogućuje da dosegnu publiku koju pred samo koje desetljeće nikad ne bi mogli. Instagram je, pak, meni omogućio da otkrijem neke danas nove webcomice, a, uz srcu mi jako dragu Beanie Aline Tysoe, koju već imam na polici, skok s ekrana u tiskani medij ove godine napravit će Meg Adams (Art by Moga) koja piše autobiografski i često over-the-top slice-of-life i A.C. Macdonald čiji je Twistwood Tales kolaž likova i događaja u golemoj šumi gdje postoje valjda svi mogući fantasy tropeovi, svaki šarmantno pomaknut.
13. Lost Places – Sarah Pinsker
Sarah Pinsker ima moje srce i moj novac otkako sam pred koju godinu čitao i preveo bio njenu priči And Then There Were (N-One), SF krimić gdje spisateljica odlazi na konvenciju čiji program u potpunosti sačinjavaju verzije nje iz paralelnih svemira. Ove se godine apsolutno radujem njenoj drugoj po redu zbirci priča, a njenu prethodnu, naslova Sooner or Later Everything Falls Into the Sea apsolutno vam preporučujem.
14. Episode Thirteen – Craig DiLouie
Antonija je već spomenula SGJev Don’t Fear the Reaper pa sam slobodan spomenuti drugi horor koji me jako zanima čitati ove godine, Episode Thirteen. Radnja nam otkriva što se dogodilo za snimanja jel, trinaeste epizode paranormalnog reality showa u kojem bračni par istražuje “uklete” lokacije, a to, prema onom što sam čitao, čini fragmentirano, kroz transkripte audio snimki, dnevničke zapise i pisma i poruke.
15. The Wasteland (Once & Future vol. 5) – Kieron Gillen & Dan Mora
Generalno me interes za arturijanom pustio još tamo negdje na fakultetu, ali kad je nešto dobro napravljeno, onda mi čak ni tema i motivi obično nisu prepreka da u tome uživam: kao, recimo, u ovoj stripovskoj interpretaciji mitova i legendi o kralju Arthuru, a koja ove godine dolazi svom kraju. Once & Future svojedobno je bio krenuo kao priča o mladom akademiku koji saznaje da mu je baka umirovljeni i apsolutni badass lovac na čudovišta i da je sad vrijeme da on preuzme obiteljski posao, ali odmah se tu u radnju upliću višestruka tumačenja kako samih britanskih legendi i folklora, tako i arhetipova iz istih, a ne bi to bio Kieron Gillenov strip da tu nema obrata koje bi neki drugi scenaristi odgađali jer žele izvući deset brojeva iz radnje za četiri i ideja koje su divlje, a opet funkcioniraju.
16. S – Doug Dorst & J.J. Abrams
Za ovaj roman znam već godinama, ali tek sam ga se ove godine odlučio prihvatiti. Riječ je o – pazi sad fensi izraza – ergodskoj literaturi, što zvuči nevjerojatno akademski, ali ustvari samo znači da je u pitanju književno djelo koje se čita s malo više truda i koncentracije od klasičnog i gdje se od čitatelja često očekuje da “otključa” neka značenja. U slučaju romana S, to znači da se na stranicama knjige nalazi sam roman, ali također i hrpe bilježaka koje je za sobom na marginama ostavilo dvoje studenata književnosti koji su radili znanstveni rad o romanu i piscu te tako knjiga zapravo priča dvije priče: jednu samog romana-u-romanu (koji je u tom fiktivnom svijetu napisao V. M. Straka) i priču dvoje ranije spomenutih studenata. Koliko sam vidio, čekaju me i razne “in universe” sitnice, tipa razglednice i karte i skice ubačene među stranice. Kako volim probati meni nove i neobične stvari, a prošli put kad sam čitao nešto ergodski svidjelo mi se (House of Leaves autora Marka Z. Danielewskog), ovo će mi biti zanimljiv izazov.
17. Howl’s Moving Castle – Diana Wynne Jones
Gledao sam anime adaptaciju još u kinu (davno je to bilo, sad kad se sjetim) i ostala mi je u sjećanju kao jedna od dražih mi Ghiblija, a napokon sam se ove godine odlučio baciti na čitanje romana koji je poslužio kao inspiracija i za kojeg odavno slušam samo riječi pohvale.
18. Cascade Hunger – Gregory Ashe
Ovu sam godinu započela dovršavanjem stvari koje mi već dugo sjede nepročitane na Kobu, tako da upravo dovršavam i probijam se kroz svoj backlog Gregory Ashea, koji u određnim krugovima slovi za natprirodno brzog pisca. (Meni se samo čini da čovjek jako dobro plotta i jako brzo piše.) Ova kombinacija romana o mentalnim poremećajima, folkloru s američkog Juga i biologiji dosta mi je dugo potrajala, i veselim se daljnjim Asheovim knjigama.
Nakon par godina dovršavanja serijala o braći Bell (koje nisam čitala jer mi svećenici po defaultu nisu hot i imam samo određeni broj het knjiga koje godišnje mogu preživjeti) – i, naravno, nakon divote imena Thornchapel – Sierra Simone ponovno se vraća onome u čemu je (po meni) najbolja: kinky poly modern thingyjima inspiriranima britanskim srednjovjekovljem. Nemam pojma kad prvi dio serijala Lyonesse izlazi, ali već naznake onog što nas čeka, koje sam pročitala u njenom free kratkom izdanju Sherwood, natjerale su mi slinu na usta. Bring it on.
20. Queer Fires – Gregory Ashe
Iskreno, cijeli bih svoj dio ove liste mogla popuniti Gregoryjem, ali zadržat ću se na gorespomenutoj Cascade Hunger i ovoj knjizi, drugom dijelu njegovog spinoff serijala o mladim ljudima sa zapaljivim moćima, koji donosi problematičan age gap s kvazi-X-men sposobnostima smješten negdje na obali (u glavi mi izgleda malo kao zaljev Chesapeake, ali onaj iz Hannibala, a ne serije Chesapeake Shores). Dugo se čekalo na dvojku, a jedinica je bila prekratka (!!!), ali (mlađi) glavni lik jedan mi je od najdražih Asheovih likova dosad, i fakat se veselim.
21. Nešto Nešto River Nešto – Igor Rendić
Kao jedna od Igorovih urednica, ovu ću knjigu dobiti u ruke nekoliko mjeseci prije ostatka čitateljstva i, da sam imala vremena prošle godine, ne bi se ni stigla naći na popisu za ovu – ali takav je život i svi se snalazimo kako znamo i umijemo. Od Igorove druge urednice (kašlj Antonija kašlj) već sam načula da je ova knjiga još bolja od prve i ne treba mi više da se fakat veselim onom danu (iza prijave poreza) kad ću joj se konačno moći posvetiti, pa makar da čistim tipfelere i gramatiku.
22. Alecto the Ninth – Tamsyn Muir
Neću ni scrollati da vidim jel’ Antonija uključila ovaj naslov jer to Nije moj problem (TM). Ima li smisla spomenuti da se cover revealu knjige veselim skoro jednako kao samoj knjizi? Bit će epično, i bit će suza. Vjerojatno puno, puno suza. (Antonija nije uključila ovaj naslov u svoj dio nego ga je velikodušno pustila Vesni.)
23. The Secret Lives of Country Gentlemen – KJ Charles
Uvrštavanjem ove knjige na listu varam, i to dvostruko – prvo time što ova knjiga neće biti žanrovska (gasp!) a onda zato što se njoj, ovaj, zapravo ne veselim onoliko koliko bi čovjek to od mene očekivao (double gasp!). Nakon dosta godina rovovskog rada u selfpublishing vodama, najdraža mi KJ Charles vratila se pod okrilje izdavača za nekoliko sljedećih knjiga, od kojih je prva gorenavedeni Secret Lives, koji izlazi ove godine na proljeće. Moj je problem s ovom knjigom to što ne vjerujem da će biti onoliko edgy koliko KJ Charles može biti, što je dobar dio (ali ne i sveukupnost) razloga zašto je baš toliko ekstremno volim. Drugi je problem naslovnica. For fuck’s sake. Ali tako se to dogodi kad je čovjek dio prethodnice nečega što postane popularno i onda se njegov (ili njen) novi proizvod mora upakirati tako da liči na nešto što je… pa. Popularno.
A koje su knjige vama na tbr-u za 2023. godinu? Ima li neka koja izlazi ove godine, a da joj se posebno veselite?
Morina kutija 
Leave a Reply