Približavamo se ljetu i počele su nam dozrijevati jagode, što znači da je vrijeme da podijelim s vama meni jedan od najdražih bakinih recepata koji nam je radila za svaku proslavu ljetnog solsticija – divljač u umaku od jagoda. Ovo mirisno, sočno, slatko-slano jelo označilo je moje djetinjstvo i čim vidim prve crvene plodove u zelenilu vrta, odmah se sjetim pokojne bake, njenih mudrih savjeta i osmijeha nad kotlićem dok ga je spremala. Sjetim se opojne arome vina i gospine trave, golicanja plamena krijesa na goloj koži i pijanog pjevanja.
Zadnjih nekoliko godina, ja sam ta koja je preuzela kuhanje na sebe. Radim, ne samo za doček najduljeg dana, za okupljenu obitelj i prijatelje, već i u čast njoj koja me toliko toga naučila. I naravno, svake godine, dobijem isto pitanje, stalno i iznova, od onih koji probaju našu obiteljsku poslasticu, do vas, mojih najdražih pratitelja – kako se točno pripremi ovako fina divljač? Znate da ja ne vjerujem u skrivanje recepata, pa tako ni ovoga, jer nas hrana sve povezuje u ljubavi i s prirodom, u ovome surovom tehnološkom svijetu koji nam sve uništava da bi se sagradili novi podatkovni centri i slična postrojenja koja nam troše vodu i truju zemlju. Zato postoji ovaj blog, da prenesem svoje znanje dalje.
Prije nego krenem na recept, nekoliko savjeta. Jer odmah znam što ćete me pitati. Je li zbilja potrebno da idete u lov? Što je s uzgojenim mesom?
Bit ću iskrena, najbolje i najkvalitetnije meso, za svaki recept (ali posebice za ovaj!), uvijek je ono što sami ulovite, kupite od lovca ili, pak, sami uzgojite. Ali apsolutno sam svjesna da ove opcije nisu široko dostupne, već privilegije. Većina nas jednostavno više nije u toj poziciji, prilagođeni suvremenom društvu ovakvi kakvi jesmo. (Bez brige, neću ulaziti u rant o klimatskim promjenama, deforestaciji i sličnim problemima, ali ako vas zanima više ovakvih rasprava, imam nekoliko eseja na svom Patreonu gdje moji pratitelji, mjesečno, uz recepte dobivaju i eskluzivan sadržaj u kojem pokrivam aktualne događaje te dajem savjete za čisti i zdravi život bez kemikalija, tehnologije i društvenih mreža. Najniži level za pretplatu je 3.99, praktički jedna kava, pa se dođite družiti s nama.)
Dakle, ako nikako nematu drugu mogućnost, možete nabaviti meso od lokalnih OPG-ova. Time podržavate male poljoprivrednike koji ulažu puno brige i ljubavi u svoj uzgoj, bez uporabe ikakvih steroida i hormona. Tu vam apsolutno preporučam eko imanja Ruža Velebita i Hižino srce (nije plaćeno sponzorstvo!). Ovi potonji imaju otvoren pristup svojim štalama gdje možete posjetiti njihove životinje i odabrati koje želite kupiti za klanje, a ako imate sreće, imat će i mlade s kojima će se vaša djeca moći poigrati!
Ostalo meso, posebice ako je iz sumnjivih izvora, neće biti nimalo fino i nedostajat će mu onaj poseban, moćan aftertaste koji čini ovo jelo ovako posebnim.
Moja me baka počela voditi u lov čim su mi zubi bili dovoljno oštri, a dlaka dovoljno gusta i bujna da mi prekrije sve dijelove tijela, i nema boljeg osjećaja od toga kada osjetim miris nervoze u zraku dok vrebam nekog planinara kojeg sam stjerala s označene staze. To je, vjerujte mi, dodatak receptu. Marinada započinje upravom u tom trenutku kada odaberete žrtvu: kada čujete ubrzano disanje i pojačano udaranje srca, kada znoj izbije kroz pore i ostavi za sobom tragove soli i stresa. Strah je začin koji ne možete kupiti, a koji će vaše jelo posebno obilježiti punoćom okusa koja se ne zaboravlja. Vjerujte mi, jezik će vam zatitrati fantomskom jezom koju je vaša divljač proplakala u pokušaju da pobjegne od vas, držeći se za komadić nade da će se ipak izvući iz šume. Gotovo božanstveno iskustvo.
Baka i ja smo tako voljele zajedno loviti parove. Bolje je kad se boje za još nekoga, kad ih prvo razdvojite da viču jedan za drugim dok se mahnito traže, a potom spojite da jedna lovina gleda dok koljete drugu. Ta bol, taj očaj i dubinsko vrištanje stopit će se s njihovim mesom u trenutku umiranja i taj okus, kad ga kušate, donosi apsolutnu eksploziju osjeta u vašim ustima. (Zato vam za ovaj recept ne treba ni puno začina!) Makar našli jednog šetača psa čiji je ljubimac ogrnut u kaputiću da mu nije hladno, i to je bolje nego netko tko vrluda sasvim sam. (Ali oprezno, ovisno o pasmini, takvi mogu biti problematičniji nego što vam se isplati; jednom sam se susrela sa šarplanincem i zauvijek sam obilježena tragovima njegovih zuba kao lančićem oko vrata.) Posebice je dobro kad lovite nekoga tko sa sobom ima svoje mlade. To vam dođe kao dodatni bonus ako se sa strane bavite uzgojem ili ako znate nekoga kome ih možete prodati.
Ali upadam u digresije. Ako vas zanima više o tome kako uspješno organizirati lov, priključite se mom Patreonu. Isto tako, na mom Patreonu možete naći i trikove o tome kako brinuti o ljudskoj mladeži te recepte poput juhe od nezrelih kostiju (do 3 god) ili nožica na žaru.
Otkad me baka napustila za bolja lovišta, lov jednostavno nije isti, te se u zadnje vrijeme definitivno više hranim onim što sama uzgojim. Ali za ovaj se konkretni recept uvijek maksimalno potrudim jer moja obitelj zaslužuje samo najbolje, posebice kad je u pitanju proslava solsticija. Pa za baku, svake godine, pustim da mi izraste krzno, skinem sa sebe ljudsku robu i plastiku te uđem u okrilje majke šume koja me širokim granama drveća dočeka u svoj zagrljaj.
E sad, apsolutno je na vama da odaberete koliko ćete divljači pribaviti. Mene je baka učila da se iskoristi svaki komadić čovjeka, pa nakon što pustim svoju lovinu da iskrvari da napojim žednu šumu, ostatak trupla donesem kući gdje ga onda ogulim, izvučem iznutrice i isječem ostatak, nešto osušim, nešto zaledim, a za ovaj recept koristim svježe butine izrezane na kockice. Na mom blogu i Patreonu imate niz recepata što napraviti s kojim dijelom tijela, od kostiju do kože (posebne preporuke za slane muffine od jetre, hladetinu, oči na salatu i bubreg u loju).
Pišući ovaj recept obuzela me prava nostalgija, da ne spominjem da mi je izvukla slinu u ustima. Zato ću prestati duljiti. Jagode su mi još zelene u travi ispod prozora. Krzno sam tek prestala brijati. Očnjaci mi se polako izdužuju, a nokti su mi još dovoljno kratki da mogu ovo tipkati. Ali vjerujte mi, čim ove jagode pocrvene, a vrt zamiriše po gospinoj travi, ja krećem u šumu s pozdravom baki koje više nema, ali koja je i dalje uz mene u njenim receptima. Neću vam otkrivati, naravno, u koju šumu idem, ni koji putevi i ljudi njome prolaze. Ali nadam se da i vi imate nešto svoje ili da ćete naći neko novo lovište koje će vam se dobro isplatiti.
A ako ne možete izaći loviti, da ćete svejedno uspjeti nabaviti kvalitetan komad mesa i napraviti ovaj recept za sebe i svoje najmilije. Želim vam svima bogate stolove, sretnu zajednicu i rasplesane (ili raspjevane) solsticije (ili koje god svetkovine slavite)!
I ponajviše, sretne lovove!
SASTOJCI
1 kg otkoštenog mesa od ljudske životinje (najbolje butina)
1 l crnog vina
1 manji buket gospine trave (ili barem 3 travke s cvijećem)
2 velika ljubičasta luka
1 žličica soli
1 žličica mljevenog šarenog papra
1 žlica maslinovog ulja
1 žliča koncentrata rajčice
UMAK
300 g svježih jagoda
200 g šećera
250 ml vode
150 ml vina koje smo koristili u marinadi
1 žličica meda
1 žličica senfa
POSTUPAK
- Narežite meso na kockice, stavite u dublju zdjelu, posolite i popaprite, dodajte gospinu travu te prelijte sve crnim vinom. Prekrijte zdjelu folijom te je stavite u frižider na minimalmo 4 sata, a poželjno preko noći (najbolje da bude punih 24 sata).
- Narežite luk na sitne komade, stavite ga peći na maslinovo ulje. Dinstajte nekih desetak minuta, prije nego dodate žlicu koncentrata rajčice.
- Izvadite meso iz marinade (Ali sačuvajte vino! Trebat će vam za umak.) te ga dodajte na luk. Pecite minimalno sat vremena da meso omekša, uz povremeno miješanje i dodavanje malo vode da svi sokovi ne ispare i da meso ne izgori.
- Nakon nekih pola sata pečenja, počnite na drugom kolu pripremati umak od jagoda.
- Jagode izrežite na manje komade i dodajte ih u lonac. Dodajte ostale sastojke za umak. Stavite kuhati na laganoj vatri uz miješanje, minimalno 20 minuta ili do željene gustoće.
- Nakon što je meso pečeno, dodajte umak i još zajedno promiješajte da se skupa sjedini.
- Servirajte uz priloge po želji poput njoka ili pire krumpira.
Česta pitanja:
- Mogu li zamijeniti gospinu travu Vegetom?
- Je li bitno koja je vrsta meda?
- Mogu li zamijeniti senf majonezom?
- Mogu li zamijeniti crno bijelim vinom?
- Ima li razlike u mesu koje odrežem s ruke s onim koje skinem s noge?
- Koliko dana mogu držati svoju lovinu zatočenu živom prije nego je zakoljem za recept?
Sve korištene fotografije su u autoričinom vlasništvu.
Divljač u umaku od jagoda (kako ju je moja baka radila) © 2026. Antonija Mežnarić
Antonija Mežnarić je autorica i urednica koja piše i objavljuje na hrvatskom i engleskom jeziku. Voli horror i fantastiku, a često je inspirirana staroslavenskim folklorom, što se očituje u njenoj nagrađenoj noveli objavljenoj u istoimenoj zbirci The Lost Treasure Hunters and Other Tales of Folk Terrors, dvjema objavljenima horor novelama, raznim kratkim pričama koje se mogu naći po stranim i domaćim zbirkama i časopisima, i naposljetku, romanu mračne urbane fantastike, Od kolijevke pa do groba. Jedna je od voditeljica podcasta o pisanju i objavljivanju Mora FM, a naći ju možete na @antonijamezni (IG i TT) te hauntednarratives.com.
Priča Divljač u umaku od jagoda (kako ju je moja baka radila) objavljena je u online časopisu Morina kutija, br. 11 (rujan, 2026.). Časopis možete besplatno preuzeti s morinakutija.com/mag ili s platforme Smashwords.
Urednički komentar: Kratka priča u formi recepta na blogu, jer, zašto ne? Nekada se za tajni sastojak morate pretplatiti na nečiji Patreon, ali bez brige, mi vas to nećemo tjerati. U ovoj priči imate sve korake lijepo objašnjene ako želite i sami testirati ovo fino jelo koje se ne zaboravlja.
Leave a Reply