Došli smo i do kraja ove apokaliptične 2020. godine te smo odlučili spomenuti naše književne favorite. Ovo nije lista najboljih naslova objavljenih u 2020. jer smo se svi troje dogovorili da, nažalost, nismo pročitali dovoljno ovogodišnjih naslova da bismo se usudili reći da su to najbolji u godini, već smo se fokusirali na ono što smo čitali ove godine, neovisno o tome kad je knjiga došla na police ili čitače. Tako da na listi ima svega, od nečeg jakog starog, usudili bi se reći klasika žanra, što je Igor napokon pročitao, pa do najnovijih naslova. Bilo je izrazito teško odabrati najbolje (Antoniji, barem), ali, eto, uspjeli smo odabrati 15 naslova koji su se posebno dojmili našeg uredništva dok smo preživljavali ovu tešku godinu. Nadamo se da ćete naći ovdje nešto zanimljivo, što će vas zainteresirati za čitanje u idućoj, nadajmo se, boljoj godini. A neke od spomenutih novela stignete pročitati u ovim zadnjim danima 2020., ako vam treba raketni poticaj da dovršite svoj Goodreads izazov ili samo nešto bombastično čime ćete zaključiti ovu godinu.

Mexican Gothic, Silvia Moreno-Garcia (Antonija)

Mexican Gothic je jedan od onih romana koji vam u svom naslovu već otkriva što možete očekivati od njega, s nekim novim i neočekivanim twistovima. Odmjerenog tempa, atmosferičan, jezovit, donosi nam priču o mladoj ženi koja mora otkriti tajnu iza bolesti njezine sestrične, koja se udala za misterioznog bogataša s kojim živi u derutnoj, mračnoj i naizgled zlonamjernoj kući na vrhu litice. Roman je na Goodreadsu izabran za najbolji horror roman 2020. godine. Idealan za one kojima se svidio film Crimson Peak i serije The Haunting of Hill House te The Haunting of Bly Manor.

The Locked Tomb Trilogy, Tamsyn Muir (Antonija)

Spominjem naslov trilogije jer sam preko ljeta pročitala i prvi i drugi dio – Gideon the Ninth i Harrow the Ninth. I to mi je trenutno jedna od najdražih trilogija. Daleka budućnost u svemiru, gotičke kuće, escape room zavrzlame, misterije, nekromancije, kosti (toliko kosti), lezbijska ratnica koja mora zaštititi svoju neprijateljicu iz djetinjstva koja je uštogljena nekromantska časna, Uskrsnuli Neumirući Bog, besmrtni apostoli (ako je to dobra riječ) i drama, toliko drame! Stilski neobično pisana, ova trilogija mi je bila nešto izrazito novo i osvježavajuće. Nasmijala me naglas, koliko me i rasplakala.

Catherine House, Elizabeth Tomas (Antonija)

Teško je reći što je, zapravo, Catherine House. Gotički horror, sf triler, dark academia, sve to pomalo, dok pratimo djevojku koja pokušava pobjeći od svog života u eksluzivni, kultistički natrojeni fakultet. Izrazito teško za preporuku jer je radnja jako spora i snaga romana leži u sanjivom stilskom izrazu koji se pretače sa stranica knjige i zaokuplja čitatelja, radije nego ono što se događa ili sami likovi. Meni je bio apsolutan gušt za čitanje, napeto i teško za puštanje iz ruke, ali nije za one koji vole dinamične romane, akciju ili priču koju pokreće radnja. Ovo je definitivno za one koji više vole sanjive naracije i mračnu poetiku.

Finna, Nino Cipri (Antonija)

Vrckava novela o paralelnim svjetovima, čiji se portali javljaju u trgovačkim lancima inspiriranima Ikeom, i likovima koji pokušavaju preživljavati u korporativnoj mašineriji koju nije briga za pojedinca, već samo za profit. Humoristično i neobično; pročitala sam novelu u jednom dahu, imam dojam da mi je preslikala vlastito stanje uma u ovom nesigurnom i neprijateljski nastrojenom društvu.

Night of the Mannequins, Stephen Graham Jones (Antonija)

Apsolutno nadrealna slasher priča koja se pročita u par sati i s kojom ne znate što vas očekuje. Akcija od početka do kraja, koja prati grupicu prijatelja čija psina s napuštenom lutkom iz izloga pođe jako po krivu. Humoristična, zabavna i apsurdna, ova je novela idealna za ljubitelje trashy američkih horora s tinejdžerima.

All the Crooked Saints, Maggie Stiefvater (Igor)

2020. je godina kad mi je Maggie Stiefvater napokon došla na red, nakon što sam o njenim knjigama godinama slušao pohvale, a naročito o njenom stilu. I moram reći da su mi sve pohvale, barem sudeći prema ovom romanu, sasvim razumljive. Stiefvater piše bogatim rječnikom i pjesničkim izražajem, stvarajući tako fantastičnu i blago nadrealističnu atmosferu, uvlačeći čitatelja u priču u svega rečenicu ili dvije. Radnja je zanimljiva, blago nadrealistična priča o grijesima i pokajanju i životu, naravno, ali likovi su ono zbog čega ćete najviše uživati u ovom romanu – unatoč svim fantastičnim neobičnostima koje ih zadese, i dalje su vrlo ljudski i pamtljivi još dugo nakon što zatvorite knjigu.

To Be Taught, If Fortunate, Becky Chambers (Igor)

Becky Chambers skočila je na mnoge best of popise prije koju godinu svojim sf prvijencem The Long Way To A Small Angry Planet (koji je od ove godine dostupan i na hrvatskom u izdanju Hangara 7!), ali, dok su taj i ostali romani iz Wayfarers serijala klasična svemirska opera s crvotočinama, hrpama inteligentnih tuđinskih vrsta i ponešto bum tres!, ova je novela puno prizemljenija u svojem pristupu žanrovskim tropovima, a također i ponešto mračnija obradom nekih tema i motiva. To Be Taught prati posadu zemaljskog svemirskog istraživačkog broda na dugogodišnjoj misiji traženja nastanjivih planeta i tuđinskog života na istima. Novela balansira između relativnog hard sf građenja dalekih planeta i njihovih ekosustava i ljudske drame koja prati odnose posade na tako dugom zadatku, izolirane od svojih obitelji i prijatelja, te izbora i dilema pred kojima se posada nađe više puta tijekom svog zadatka.

The Lions of Al-Rassan, Guy Gavriel Kay (Igor)

Pokušao sam ovaj roman čitati ranih 2000-ih, u doba kad je za Kayem, činilo mi se, ludovao svaki fan fantasya kojeg poznajem. Nije mi sjeo, nimalo, i nakon 20 stranica i mjesec dana čekanja da mu se vratim, odustao sam. Gotovo 20 godina kasnije, ponukan odličnim dojmom koji je Children of Earth and Sky ostavio na mene 2019. godine, dao sam šansu Lavovima – i pročitao roman u samo nekoliko dana, gotovo pa u groznici. Kay jako dobro barata radnjom koja pokriva golemo područje i na njemu sukobljene narode, ispreplićući bitke i urote sa trenucima svakodnevnog života, a da niti u jednom trenutku ne postane dosadan ili krene rastezati – ali, ono u čemu je Kay vrhunski, to su likovi. Sporedni ili glavni, jednakom snagom gotovo pa iskaču sa stranice i ostaju vam urezani u sjećanje.

Relentless Moon, Mary Robinette Kowal (Igor)

Treći roman serijala koji prati razvoj kako Zemlje, tako i svemirskog programa nakon što udar meteora tijekom 1950-ih pokrene nezaustavljivo odbrojavanje do trenutka kad će Zemlja postati nenastanjiva, što promatramo kroz vizuru američkih astronautkinja koje se nalaze na prvim linijama napora traženja novog doma ljudskoj vrsti. Dok su prva dva romana prikazivala ubrzani razvoj alternativnog međunarodnog svemirskog programa i prvi let do Marsa (kako bi se uspostavilo koloniju), Relentless Moon prikazuje život na Mjesecu, a dok su prethodni romani, recimo, pustolovni, ovaj je – krimić! Kowal jednako vješto barata i likovima i radnjom, a, iako je znanost u romanu iznimno utemeljena u stvarnosti, njen prikaz nikad nije suhoparan.

Home Before Dark, Riley Sager (Igor)

Moj prvi susret s ovim vrlo popularnim spisateljem trilera prošao je vrlo, dapače iznenađujuće ugodno. Iako sam znao da se Sagera neće pronaći na SF/Horor, već Triler/Krimić polici, bilo je više trenutaka kada sam poželio da se prestane samo usputno igrati s tropovima već objeručke prigrli i s obje noge zagazi u čistu spekulativnu fikciju – jer ionako već pleše na rubu, a ima sve što bi ga učinilo popularnim i među tom publikom: živopisne i zanimljive likove, te odlično baratanje napetošću i jezom. Da, ima trenutaka kada će iskusni čitatelj pretpostaviti što je u pitanju, ali lakoća kojom vas radnja vodi kroz roman i protagonistica do koje vam je stalo čine ovo odličnim štivom za dugi vikend.

Mr. Big Empty, Gregory Ashe (Vesna)

Knjiga za koju mi je trebalo više od godine dana da se probijem kroz nju, jer se radi istovremeno o jednom od najranijih naslova Gregoryja Ashea (koji mi je svojim detektivskim serijalom Hazard&Somerset nedavno, bez po’ muke, postao jedan od najdražih pisaca svih vremena), te jednom od najtežih. Razmišljajte o romanu Mr. Big Empty kao o presjeku Vennovog dijagrama kojem se slijeva nalazi čisti čitateljski mazohizam, a zdesna tinejdžeri s nadnaravnim moćima. (Ne bih nužno povlačila usporedbu s X-menima, iako ju je serijal gotovo sam prizvao, pogotovo u završnoj, četvrtoj knjizi, The Mortal Sleep.) Preporučujem jer, a) ja sam čitatelj mazohist, b) Gregory Ashe ima tu neobičnu sposobnost da natjera svoje likove da pate i da su mu čitatelji svejedno zahvalni na tome na kraju (a i brutalno dobro piše – kažem, ovo mu je malo raniji naslov, tako da je knjiga mrvicu predugačka za svoj sadržaj) i c) Vie, glavni lik, takvo je malo đubre da sam uživala boraveći u njegovoj glavi.

(Čekaj malo, sad sam skužila da sam zaboravila najveću preporuku ove knjige – svi su queer! Okej, fiju, hvala.)

(Content warning za teške teme, prvenstveno vezane uz nasilje u obitelji i zlostavljanje djece.)

A Lesson in Thorns, Sierra Simone (Vesna)

Serijal Thornchapel, koji od milja zovem “poly pagani”, je folk/erotski/dark/urban fantasy serijal o… poly poganima? (Pa vi ostanite mirni pišući ovu rečenicu.) Sierra Simone bivša je knjižničarka, velika ljubiteljica Dartmoora (prvenstveno same vrištine) i… zla? Fantastična? Teško je to definirati. Samo znam da mi je kroz ovaj serijal postala autorica za čije nove naslove napravim prednarudžbu čim vidim da su se pojavili na distributerima knjiga. Iako serijal malo više cilja na strejt publiku, u njemu definitivno ima za svakoga ponešto, i moram priznati da mi je doista zabavno čitati različite dojmove o njegovih šest glavnih likova (yup, manjeviše ravnopravih šest povova – i nije previše!) na internetu. (Riječ je o jednoj od onih situacija gdje se svatko zakači na drugog lika i stana ga do besvijesti. Ja ću svog favorita zadržati za sebe.)

Mini upozorenje – nemojte čitati recenzije druge knjige na Goodreadsu. Ja, nasreću, nisam, i tako sam se dobro nasmijala. (Također, ovaj, ljudi dosljedno prijavljuju mnogo plakanja na netom objavljenoj četvrtoj, završnoj knjizi serijala, koju si čuvam za 2021. – ali na to smo, barem, kao čitatelji svi bili spremni. U teoriji. Još ne znam tko je umro. Možda, nakon što serijal pročitam do kraja, retroaktivno povučem ovu preporuku…)

Spellswept, Stephanie Burgis (Vesna)

Jedina novela na mom dijelu ovog popisa, ali nipošto jedini naslov američko-britanske autorice Stephanie Burgis koji sam progutala ove godine, Spellswept je nastao za antologiju The Underwater Ballroom Society, što je dosta dobar uvod u radnju same priče. Za slučaj da vam treba više, riječ je o povijesnoj fantastici čije matrijarhalno društvo nudi tako opuštajuć i zadovoljavajuć setting za čitanje u današnjem svijetu. Stephanie Burgis inače piše fantastiku za osnovnoškolce srednjeg uzrasta (middle-grade ili MG fantasy), što se odražava i u njezinom serijalu za odrasle, The Harwood Spellbook, kojem i Spellswept pripada, mahom u (pristojnom) pristupu teškim temama. Tako da, ovu novelu preporučujem za popodneva kad vam je dosta svega i samo želite dekicu, čaj i knjigu, i nije vam potrebno da likovi (baš jako) pate na svom putu do književne slave. (Autorica serijal svrstava pod etiketu “romantic fantasy”, što čitavim srcem podržavam.)

Stray Fears, Gregory Ashe (Vesna)

Gregory Ashe ove mi je godine olakšao posao preporučivanja njegovih romana jer je svoj inače ne-fantastični katalog krimića začinio i novim knjigama s jakim elementima fantastike. (Zato mi je ekstra žao što je KJ Charles u zadnje vrijeme izbacivala samo čiste povijesne ljubiće!) Dok sam čitala Stray Fears, pokušavala sam procijeniti može li se naslov svrstati pod horor ili ne. Još uvijek, zapravo, ne znam. Ukratko, nešto vreba na našeg junaka Elija, nešto što je došlo iz močvare, no čitatelju dosta brzo postane jasno da je ljudska prijetnja puno gora. Knjiga je čudna, povremeno downer, ali onda opet uleti Dag, drugi glavni lik, s nekim svojim fluffy nebulozama i sve bude okej.

(Content warning za teške teme, prvenstveno vezane uz psihičko zdravlje.)

Boneyards, Kristine Kathryn Rusch (Vesna)

Disklejmer: Kristine Kathryn Rusch napisala je jednu od mojih najdražih esef priča svih vremena, Skin Deep (objavljenu kao Samo površinski u nekoj Futuri koju ćete morati sami iskopati jer mi se ne da pomicati zimske ukrase kako bih sada došla do svog primjerka), a, nakon toga, počela je pisati jedan od meni najdražih blogova svih vremena (o pisanju i nakladništvu). Bez obzira na to, tek sam ove godine posegnula za nekim njenim romanom, i to je ispao Boneyards, treći dio njezinog serijala Diving Universe (jer je bio na akciji, okej?). Provela sam možda dva tjedna ugodnih večeri uz ovu knjigu, koja je dosta bonus bodova pobrala na glavnoj likici (kad narastem, želim napisati svoju verziju Boss), opisima i onom filingu, ajme meni, čitam space operu. Okej, dobro, ajde, i na worldbuildingu (arheologija u svemiru!). Dvoumila sam se oko uključivanja knjige na ovaj popis jer me nije tako oduševila kao druge koje sam preporučila. No, naposljetku, mislim da nam svima treba malo više space opere u ovom periodu naših života (i to apsolutno mislim na space operu koja nije u vlasništvu velikog zlog miša). Pogotovo nama odraslima na prijevodima u izdanju Izvora i stanovitim pustolovinama jednog svemirskog plovila koje je također bilo pod zapovjedništvom jedne apsolutno fantastične glavne likice (i njezine ljubavi prema kavi, crnoj).