(Mjesec) žena u hororu

Tekst: Igor Rendić i Antonija Mežnarić

Na samom kraju veljače donosimo vam jednu posebnu listu preporuka. Antonija je nedavno otkrila kako se na internetu u veljači obilježava takozvani Women in Horror Month, kojem je cilj promocija autorica i kreatorica u horor industriji. Naravno, naše je uredništvo odlučilo uskočiti na ovaj vlak i iskoristiti trenutak da malo pričamo o nekim nama dragim knjigama, stripovima i filmovima spisateljica, ilustratorica, redateljica i scenaristica u horor žanru, koje vam preporučujemo za čitanje i gledanje kroz cijelu godinu.

Knjige i stripovi

Into the Drowning Deep, Mira Grant

Mira Grant, pseudonim pod kojim Seanan McGuire objavljuje svoje sf horore, poznatiji je po zombie serijalu Newsflesh, ali s obzirom da to još nisam pročitala, ne mogu to iskreno preporučiti. Ono što jesam pročitala njen je sf horor roman s ubojitim sirenama Into the Drowning Deep i apsolutno ga mogu i želim preporučiti dalje.

Into the Drowning Deep prati znanstvenu ekspediciju koja radi na otkrivanju misterije prethodne ekspedicije koja je katastrofalno završila, te pronalasku konačnog odgovora na pitanje: postoje li sirene? Roman obiluje raznolikim likovima, od kojih svatko ima svoju perspektivu, priču i razlog zbog kojeg je na tom brodu. Pristup ideji sirena također je veoma zanimljiv, dajući nam posvema znanstvenu sliku kako bi takva stvorenja mogla izgledati da postoje. Ako volite sf romane koji ulaze u dubinu i detalje u svojem znanstvenom dijelu – u ovom kontekstu, znanosti vezane uz istraživanje oceana, morske biologije i kemije; sirene kao predatore ili horor iz morskih dubina – ovo bi mogao biti roman upravo za vas.

The Red Tree, Caitlín R. Kiernan

Ovaj je roman malo teže preporučiti, no sigurna sam da ima onih kojima bi se baš ovakva naracija mogla svidjeti. The Red Tree pisan je istovremeno kao epistolarni roman te “found manuscript” – što je princip srodan found footage u filmovima, samo u knjizi. Radnja prati spisateljicu s autorskom blokadom, koja se preseli u kuću na Američkom jugu u želji da se makne iz grada i pronađe unutarnji mir te inspiraciju za novi roman. Ujedno, teško se nosi sa smrću svoje dugogodišnje djevojke, što uvelike otežava kako njen kreativan rad, tako i život generalno. Kad naratorica pronađe rukopis prijašnjeg stanara, koji se ubio, a pred smrt je istraživao lokalne legende vezane uz gigantski hrast na terenu te kuće, polako se počnu događati i razotkrivati neobični događaji, te likovi i čitatelji počinju polako razvijati opsesiju tim stablom i njegovim tajnama.

Roman ima spor tempo i tešku tematiku, te je dosta mračan, iako su horor elementi prilično suptilni. Ako volite naracije u kojima je naglasak na emocionalnom stanju lika, nepouzdanog pripovjedača, i knjige u kojima se nelagoda postiže atmosferom, ovo bi mogao biti roman za vas.

Mexican Gothic, Silvia Moreno-Garcia

Ovu sam knjigu već spominjala, na popisu najboljih knjiga koje smo pročitali u 2020. godini. Stoga neću puno pisati o njoj, osim da je riječ o neobičnoj, gotičkoj sf priči kojoj je radnja smještena u Mexico, pedesetih godina dvadesetog stoljeća. Kad Noemí otkrije da je njena sestrična, koja se oženila za misterioznog bogataša, bolesna, te vjeruje kako je muž polako truje, odlazi im u posjetu kako bi otkrila što je istina. Je li bolesna ili je muž, ili njegova obitelj, zaista pokušava ubiti? Zlokobna, derutna kuća na litici, tajnovita obitelj, melankolija, groblje usred šume, rasizam i gljive, sve vas to čeka u ovoj hit knjizi. Upozorenje – knjiga dosta ulazi u opasnost od seksualnog napastovanja te ima pokušaj silovanja. Tako da, ako vam je ovo teška tema za čitanje, bolje da onda preskočite.

The Twisted Ones, T. Kingfisher

T. Kingfisher još je jedan pseudonim, ovoga puta autorice Ursule Vernon, koja me originalno osvojila svojim bajkovitim fantasy pričama. Njen roman The Twisted Ones izrazito je jezovita, ali istovremeno i duhovita priča o jednoj urednici i njenom psu u kući usred šume. Pomalo lavkraftijanski, inspirirano starim sf hororima do te mjere da se u svojim “found manuscript” dijelovima referira na stvarnu priču The White People autora Arthura Machena, koju je Ursula Vernon zapisala po sjećanju (kako piše u autorskoj bilješci). Ovaj će vam roman donijeti duhovitu naratoricu, jednog od najboljih psećih likova, zanimljivu sf misteriju te pjesmicu koja vam neće izaći iz glave. I made faces like the faces on the rocks, and I twisted myself about like the twisted ones. Ups, evo, samo što je spomenem, odmah mi se vrati.

Wilder Girls, Rory Power

Wilder Girls je body horror roman za mlade, koji je možda posebno prikladan za ovo pandemično vrijeme.

Kad u jednoj ženskoj školi, smještenoj na izoliranom otoku, izbije neobična epidemija bolesti koja mijenja biologiju, cijeli se otok stavlja u strogu karantenu. Djevojke su primorane na surovo preživljavanje, vanjsku borbu protiv životinja i biljaka koje su postale neprepoznatljive, te unutarnju protiv vlastitih tijela koja se mijenjaju, ponekad na prilično gadljive načine. Opisi izmjena su na mahove brutalni, a na druge umjetnički, ostavljajući dojam nekih nadrealnih slika (naslovnica je prilično dobra indikacija).

Iako imam neke prigovore, posebice za kraj, roman sam zapravo jako lagano čitala i imao mi je neke dosta zanimljive koncepte. Ako volite body horror (tjelesni horor?), ili priče strave i užasa o pandemijama i karantenama, ovo bi mogao biti roman za vas.

The Dream-Quest of Vellitt Boe, Kij Johnson

I naravno, evo jedne čiste lavkraftijanske preporuke. Volite Lovecrafta? Ili, barem, njegov svijet? Ova novela je svojevrsni “retelling” (ovdje to koristim u jako labavom smislu te riječi) Lovecraftove novele The Dream-Quest of Unknown Kadath. Tamo gdje u Lovecraftovoj priči Randolph Carter snivajući otkriva skriveni svijet bogova, u ovoj noveli perspektiva nam je iz tog svijeta, gdje je “naš” svijet zapravo skriven iza jave. Vellitt Boe stara je profesorica na prestižnom ženskom fakultetu u Ultharu (onom gradu gdje vas mačke žele pojesti) koja mora krenuti u potragu za mladom studenticom koja se zaljubila u “snivača” te pobjegla s njim u taj drugi (naš) svijet budnih, kako bi je vratila prije nego izbije potencijalni skandal. Vellitt Boe kreće na put Dreamlandsom, prateći djevojčine tragove i prisjećajući se vlastite mladosti kad je išla na avanture.

Puna referenci na Lovecraft Mythos, ova je priča zanimljiva jer okreće perspektive čitateljima, prezentirajući naš prepoznatljivi svijet kao nešto nestvarno, daleko i nepoželjno.

Clean Room, Gail Simone (autorica) i Jon Davis-Hunt (ilustracije)

Gail Simone jedno je od onih velikim imena u stripovima – s razlogom. Njeni stripovi do sada me nisu razočarali, te u ovom kontekstu želim istaknuti njen horor strip Clean Room.

Ne želim puno pričati o samoj radnji, osim da je riječ o izrazito čudnoj, neobičnoj i jezovitoj priči koja se, između ostaloga, dotiče kultova, celebrity kulture i samopomoći na izrazito uvrnuti i eksplozivan način.

Monstress,  Marjorie M. Liu (autorica), Sana Takeda (ilustracije)

Ovo je jedan izrazito prekrasan strip. To je to, moja je preporuka gotova, svi ga trebaju uzeti u ruke i čitati jer su ilustracije nevjerojatno lijepe. Secesijski zlatne, pune detalja i intenzivne.

Doduše, Igor i ja smo se premišljali uključiti ili ne ovaj strip. Pritom mislim da sam se ja najviše premišljalam, jer sam ga prvo stavila na listu, pa se predomislila i izbrisala te se onda opet predomislila i vratila ga. Ne zato što je strip loš – dapače, fantastičan je – već zbog toga što ga ja ne bih nazvala nužno hororom (doduše, pročitala sam samo prva dva volumena za sada, jer mi treći nije bio došao kad sam ga kupila, pa sam trenutno zapela, ali planiram se definitivno vratiti daljnjem čitanju). Monstress je prvenstveno epic fantasy s estetikom steampunka, smješten u alternativno dvadeseto stoljeće u matrijarhalnu Aziju. Ali, isto tako, dosta naginje i lavkraftijanskom hororu punom, pa, očiju i pipaka. I duhova nekakvih starih bogova koji možda jesu ili nisu nekakvi izvanzemaljci (iskreno, ne sjećam se najbolje tog detalja). Ovaj je strip dosta mračan, koliko je i lijep, te se dotiče ratnih strahota, ropstva i dehumanizacije, a sve kroz oči mlade traumatizirane djevojke koja je, usto, povezana s čudovištem izrazite moći.

Emily Carroll

Emily Carroll illustratorica je i crtačica webcomica koja se prvi put proslavila 2010. svojim horor webcomicom His Face All Red, a zatim je na svojem webu kroz godine objavila niz drugih, sjajnih, dužih i kraćih djela, dobrim dijelom horora, a za neke je od njih bila i nagrađena. Ako tražite bajkovite, a opet mračne i pomalo ponekad nadrealistične horore, sigurno ćete pronaći nešto za sebe na njenoj stranici.

Filmovi

Jennifer’s Body (2009.)

Film Jennifer’s Body, u režiji Karyn Kusama te s glumicama Megan Fox i Amandom Seyfried u glavnim ulogama, nije bio najbolje prihvaćen 2009. kad je prvi puta bio prikazivan, ali je s vremenom stekao određeni feministički kultni status. I zašto ne bi? Film je izrazito crnohumoran i čudan, ali i prilično ozbiljan u svojoj tematici, i obje su glumice odradile fantastičan posao. Megan Fox posebice – neke su mi njene scene ostale urezane u pamćenju koliko su mi slomile srce.

Igor je spomenuo Buffy i nekako mislim da bismo mogli definitivno povući tu paralelu (iako ovdje nema vampira). Ako ste voljeli Buffy, ovo bi definitivno mogao biti film za vas.

The Babadook (2014)

Jennifer Kent napisala je i snimila sjajan, vrlo jeziv i  atmosferičan horor koji nije za svakoga, možda ponajviše zbog teške ljudske priče isprepletene s jezom. Stvarna životna trauma gubitka supružnika gotovo je jednak teret glavnoj junakinji kao i sinovljev strah od čudovišta koje ih navodno vreba u kući, a tu je i posvemašnje pitanje gubi li junakinja razum ili je njeno dijete zaista u pravu. Posebna pohvala filmu obavezno ide i zbog samog dizajna naslovnog Babadooka, kao i izvedbe istog na ekranu… Recimo samo da ga se teško zaboravi.

(Ovdje Antonija samo želi dodati da joj je ovo jedan od najdražih horor filmova, iako je na nekim dijelovima morala… maknuti pogled, nemojte je previše osuđivati, ok? Ali ovaj je film izrazito inteligentno pisan, s osjećajem za onim što je zaista strašno – realnim prikazom težine života žene koju tuga i depresija maksimalno uništavaju, dok paralelno pokušava brinuti o svojem “teškom” sinu s određenim poteškoćama u razvoju.)

Black Christmas (2019.)

Black Christmas, u režiji Sophie Takal koja je radila i na scenariju s April Wolfe, slasher je iz 2019. u kojem se grupa studentica iz jednog sestrinskog doma bori protiv misterioznog ubojice koji ih prati i napada. Cijela se priča dodatno zakomplicira i djevojke otkrivaju čitavu jednu skrivenu mračnu stranu kampusa. (Ja napišem ovu rečenicu. Moj mozak: znači li to da je Black Christmas zapravo… dark academia? Hmmm.)

Ovaj film nije toliko jak kao neki drugi filmovi koji su se našli na ovoj listi, ali iskreno, meni je bio zabavan, s nekim dosta dobrim forama, te neke twistove iskreno nisam očekivala.

The Invitation (2015.)

Karyn Kusama ovim je filmom napravila odmak od divljih ideja i crnog humora Jennifer’s Body i zakoračila s obje noge u čisti hitchcockovski suspense. Gotovo se čitav film odvija u kući u kojoj je protagonist sa svojom djevojkom došao na večeru koju je organizirala njegova bivša supruga. Dok upoznajemo njega i ostale goste, također polako saznajemo razloge zašto je protagonistov brak propao, traumu koja je svemu kumovala, ali i razloge zašto su svi pozvani na večeru. I tu ću stati jer, otkriti vam išta više, značilo bi orobiti vas jednog sjajnog gledateljskog iskustva. The Invitation je svakako jedan od onih filmova u koje je najbolje upustiti se ne znajući ništa.

Ravenous (1999.)

Može li kanibalizam biti prikazan na zabavan, naravno, crnohumoran način, a da opet ne prijeđe granice neukusa? Naravno da može, što je Antonia Bird i dokazala ovim svojim kultnim klasikom. Smješten u doba kad su Kalifornija i Kolorado bili većinom samo divljine koje tek treba pokoriti, film prati satnika američke vojske poslanog na služenje u maloj utvrdi usred ničega, a koji se zatim sa šačicom vojnika treba uputiti u spasilačku misiju. Osim sjajnom režijom i blago pomaknutom, ali opet prizemljenom atmosferom, film obiluje i “ajme vidi ga onaj iz onog” glumcima, kao i sjajnim izvedbama Guya Pearcea i Roberta Carlylea.

Red Riding Hood (2011.)

Red Riding Hood, redateljice Catherine Hardwicke, vukodlački je fantasy horor ljubić. Zapravo nisam više sigurna koliko je ljubić (je li nešto ljubić ovisi o kraju, a iskreno, ne sjećam se je li HEA jer mi taj ljubavni aspekt nije toliko bio bitan koliko – oh ne, vukodlak napada naše selo i ubija naše djevojke; kako ćemo spriječiti vukodlaka; netko je od nas vukodlak; tko je vukodlak???). Još jedan film sa Amandom Seyfried u glavnoj ulozi, ovog filma se jako rado sjećam, iako znam da nije baš popularan. E pa, što vam mogu, ne mogu voljeti samo izrazito kvalitetne filmove kao The Babadook, moram vam preporučivati i malo više trashy, ali atmosferične, filmove. Zar ne?

Ako volite bajke u novom ruhu (da, tražim hrvatski prijevod za retelling), vukodlake ili ideju srednjovjekovnih kriminalnih umova, ovo bi mogao biti film za vas. Ili, jednostavno, ako volite Amandu Seyfried i želite je gledati bilo gdje, ovo nije njen najgori film za odabir (ali i dalje nije dobar kao Jennifer’s Body).

Near Dark (1987.)

Ovaj je vampirski film Kathryn Bigelow iz kasnih osamdesetih jedan od skrivenih dragulja podžanra. Iznimno atmosferičan film ceste koji prati protagonista koji se nevoljko pridruži putujućoj skupini vampira nakon što postane jedan od njih, Near Dark možda je najlakše opisati kao suvremeni sumorni vestern u kojem je sve prljavo, prašnjavo i krvavo, ali također i prekrasno snimljeno. Vampiri koji Bigelow zanimaju sirovi su i divlji grabežljivci u trapericama i kožnim jaknama, a svijet u kojem se kreću pun je cesta kroz puste krajeve i malih gradića usred ničega.

American Mary (2012.)

Mary iz naslova studentica je medicine koja se, u potrazi za brzom i lakom zaradom, nađe u svijetu ilegalnih kirurga, rubnih medicinskih zahvata te extreme body modification zajednice. Ovaj film sestara Soska prati Maryin uspon od prestrašene i neiskusne djevojke do vrhunske i (u podzemlju) slavne kirurginje, a također i njenu potragu za osvetom zbog nečeg što je doživjela od strane svojih kolega. I tu moram dati content warning: film ne preza od prilično eksplicitnih prikaza operativnih zahvata, ali također se bavi i temom seksualnog zlostavljanja.

American Psycho (2000.)

Kad se Mary Harron dohvatila ovog scenarija, teško da je mogla pronaći boljeg glavnog glumca od Christiana Balea. Pod njenom redateljskom palicom Bale je od psihopatskog investicijskog bankara napravio lika koji je uznemirujuć koliko je i zabavan, a sam je film vješto zadržala na tankoj granici između samodopadne satire i jeftine “krv i seks” eksploatacije – pruživši nam tako film koji i 20+ godina nakon premijere drži pažnju.

XX (2017.)

Volite možda antologije? Neki preferiraju horor filmove u kraćem formatu, a za takve ne možemo ne preporučiti XX. Četiri suvremene redateljice horora (Roxanne Benjamin, Jovanka Vuckovic, St. Vincent i Karyn Kusama) združile su snage i iznijedrile ovaj kaleidoskop jezivog i bizarnog koji uključuje tajanstvenu kutiju, jednu rođendansku zabavu i jedno kampiranje koji pođu po krivu, te majku koja otkriva istinu o svom sinu jedincu.

A Girl Walks Home Alone at Night (2014.)

Iranski vampirski vestern – privuče pažnju takva izjava, zar ne? Doduše, valja napomenuti da nije vestern u smislu napucavanja, već atmosfere pustog grada u kojem se radnja odvija, a koji noću, kažu, vreba vampir. Tu je još štošta, uključujući i pogled na suvremeno iransko društvo i njegove probleme, prikazane kroz prizmu vampirskog filma, ali i dalje sasvim svjetovne. Ani Lily Amirpour ovo je bio redateljski debi, a samo zbog dugih i prekrasno snimljenih crno-bijelih kadrova nadamo se još kojem njenom hororu.

Ginger Snaps (2001.)

Adolescencija je doba kad prolazite kroz svakakve promjene, tijelom i duhom. Stoga, ustvari, filmu o vukodlacima sasvim odgovara protagonist u toj fazi svog života, što je scenaristica Karen Walton dobro razumjela i odlično iskoristila u ovom kultnom klasiku o sestrama Ginger i Brigitte koje žive u predgrađu i čiji se životi naglo krenu mijenjati jedne noći. Ginger Snaps jest horor o vukodlacima, ali je također i film o odrastanju i obiteljskim vezama, te svemu što biste poduzeli kako biste spasili nekoga od njega samog.

Hush (2016.)

Osim što glumi naslovnu ulogu, Kate Siegel također je i ko-scenaristica ovog slasehra u režiji Mikea Flanagana. No, gdje mnogi slasheri kupaju glavne likove i ekran litrama krvi, Hush polako i temeljito gradi jezu i napetost. Na kraju krajeva, glavna je junakinja gluha spisateljica koja živi u kući na osami, što znači puno scena gdje ubojica koji je vreba biva neotkriven jer ga ona ne može čuti.

Cam (2018.)

U suvremenom društvu, jedan od većih strahova je gubitak identiteta, što je tema koju ovaj psihološki horor Ise Mazzei obrađuje na vrlo neobičan način, usput se baveći i online pornografijom i iskorištavanjem žena koje rade u camgirl industriji.

The Wind (2018.)

Divljina jedva naseljenog Novog Meksika krajem devetnaestog stoljeća, bračni parovi koji su došli pokoriti tu istu divljinu i od nje napraviti svoj dom, smrt, paranoja, duhovi i stranci koji možda baš i nisu ljudi – sve ćete to naći u ovom nadnaravnom hororu Emme Tammi i Terese Sutherland, čije nekronološko pripovijedanje samo pridonosi neobičnoj, hipnotičkoj atmosferi.

Satanic Panic (2019.)

Chelsea Stardust za svoj je dugometražni prvijenac odabrala priču o djevojci koja jedva zarađuje kao dostavljačica hrane, a koja završi odabrana za sljedeću žrtvu sotonista koji nastanjuju elitno predgrađe. Film je, usput, u suradnji sa scenaristom, romanopiscem Gradyjem Hendrixom natrpala crnim humorom i posvetama starinskim hororima punih praktičnih specijalnih efekata, pa je konačni rezultat film u kojem se u jednom trenutku cerekate zbog namjernog pretjerivanja, a u sljedećem stvarno strepite za sudbinu glavne junakinje.

12 Hour Shift (2020.)

Smješten u devedesete, ovaj redateljsko-scenaristički prvijenac Bree Grant pomaknuta je crnohumorna priča o crnom tržištu ljudskih organa, medicinskoj sestri narkomanki i njenoj blesavoj rođakinji koje pošto-poto u roku od jedne noći moraju pronaći zamjenu za bubreg koji su “izgubile”.  

HiimMaryMary

I za kraj nešto s Youtubea. Hiimmarymary je horor web serija koju možete u cijelosti pronaći i pogledati ovdje. Započevši 2016. s videima, koji su se sporadično pojavljivali sve do finala na ljeto 2020., ovo je priča o mladoj ženi koja se nađe zarobljena u poznatoj joj kući, ali bez gotovo ikakvih sjećanja na vlastiti život. Van iz kuće ne može ni kroz prozore ni kroz vrata i jedina poveznica sa svijetom joj je računalo koje je, doduše, nekako pokvareno te stoga Mary može samo snimati i na internet postavljati snimke o svom životu u kući, u nadi da će joj netko moći pomoći.

Serija je tako svojevrsni dnevnik Maryinog zarobljeništva. Tijekom dana, sve je mirno i spokojno u kući. No, tijekom noći…

I opet moram staviti content warning: Hiimmarymary sjajno je pisana i izvedena kombinacija horora i psihološke drame i upravo je ovaj drugi dio kombinacije razlog za upozorenje – serija, između ostalog, obrađuje mentalnu bolest te stoga može biti teška za gledanje – iako način na koji pristupa temi nije nimalo eksploatativan već, dapače, jako dobro prenosi neke poruke koje vam zbog spojlanja ipak ne želim otkriti.

Za puni doživljaj svakako vam preporučujem i Maryin twitter. Samo skrolajte do prvog posta i pratite priču kroz njene tvitove i linkove na YT videe.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

<span>%d</span> bloggers like this: