Tekts: Antonija Mežnarić

Moram priznati da mi je teško pisati ovu recenziju. N. K. Jemisin ima tako razvijen i bogat jezični stil te iznimno osviješten i inteligentan pristup žanru i pisanju, da se osjećam da nemam dovoljno dobar vokabular niti znanje kojim bih mogla kvalitetno pridonijeti bilo kakvoj raspravi o ovoj knjizi. Svejedno, odlučila sam da moram podijeliti s ostalima svoje dojmove jer mislim da roman to apsolutno zaslužuje.

The City We Became je jedan predivno čudan urban fantasy u lavkraftijanskom ruhu s prstohvatom teorije kvantne fizike (ok, možda i više nego prstohvatom). U ovome romanu pratimo grad New York u sadašnjosti, nakon što se razvio u interdimenzionalni entitet te preuzeo šest ljudskih avatara koji ga predstavljaju u “našem” svijetu. Imamo jedan glavni avatar koji je cjelokupni New York, te pet avatara za njegovih pet okruga (za one koji ne znaju, to su: Brooklyn, Manhattan, Bronx, Queens i Staten Island). Problem je utoliko što svaki put kad se grad “rodi”, odnosno postane nešto više od pukih zgrada, ulica, parkova, institucija te ljudi koji u njemu žive, lavkraftijansko čudovište iz druge dimenzije napada isti s namjerom potpunog uništenja tog duha. Zato su tu avatari, da se bore protiv ovog neprijatelja iz drugog svijeta na razne simbolične načine koji predstavljaju grad kojeg utjelovljuju.

I ovo je sve što ću reći o samoj radnji jer bi mi bilo žao previše spojlati. Kao što sam rekla, roman je čudan, i to prvenstveno jer se mnoge borbe vode pomoću simbola, što vodi do nekih izrazito nadrealnih, bizarnih i nadasve komičnih slika (što bih dala da je ovo animirana serija, baš animirana, jer mislim da samo animacija može u potpunosti uloviti ovaj duh neobičnosti i začudnosti na način na koji igrani film ili serija sa svojim realizmom ne mogu). No osim te čudnosti, roman vrvi zanimljivim informacijama o životu u New Yorku, promišljanjima o tome što čini neki grad i njegovom identitetu i kulturnom pamćenju; kako ljudi i različite kulture i životna iskustva pridonose bogatstvu nekog mjesta. Tu je i progovaranje o teškim i aktualnim problemima vezanim uz život u SAD–u, ali i poigravanje i analiziranje pitanja što točno čini Lovecraftova djela strašnima, koliko i prepoznatljivim ljudima danas.

Kad kažem da je ovaj roman urban fantasy, mislim reći da je toliko urban u svojoj srži da je žanr ostvaren na jednoj meta razini. Svi avatari okruga svojim su likom korišteni kao reprezentacija tih okruga, ljudi koji žive u njima, problema s kojima se susreću u svakodnevnom životu, kao i nekih specifičnosti kojima se ti okruzi diče ili po kojima su poznati. Moram priznati da je meni, koja ne znam baš puno o New Yorku, ovo bilo zanimljivo otkrivati, kao nekakav neobičan vodič po gradu (iako vjerujem da lokalci imaju svoje dojmove i komentare na to kako ih je roman prikazao). Osim toga, problemi s kojima se avatari susreću isto su u svojoj srži urbani – jer njihov neprijatelj koristi upravo gentrifikaciju kao oružje kojim želi uništiti duh grada.

Osim toga, roman kritizira institucionalni rasizam i koncept bjelačke nadmoći korištene u opresiji manjina, tako što su ti sami koncepti pretvoreni u alat lavkraftijanskog horora u borbi protiv avatara koji su, osim Staten Islanda, marginalizirani pojedinci. Roman je u tom kontekstu izrazita društvena analiza trenutne, kao i povijesne situacije života u SAD-u, prikazana na mikro razini života specifično u New Yorku.

Moram priznati da mi je zbog toga bilo dosta teško slušati roman i da sam često nakon poglavlja morala uzeti pauzu. Ne zato što je nešto bilo loše opisano, već zbog toga što sam prepoznala mnoge scene kao veome realne. Zahvaljujući društvenim medijima, lako je biti informiran o tome kroz kakve svakodnevne teškoće prolaze crnci i Indijanci u SAD-u, s kakvim mikro i makro agresijama moraju živjeti, posebice ako su uz to još i gej što nadodaje na potlačenosti. Neke situacije, koje bih inače u bilo kojem drugom fantasy romanu odredila kao previše apsurdne ili neuvjerljive, bile su doslovno preslikane iz stvarnih događaja koje sam prepoznala. Iz tog razloga roman nije baš najpitkije štivo, koliko god da je zabavno i čudno, već, naprotiv, tjera na razmišljanje, propitkivanje te empatiju. Roman nije nimalo diskretan, već nosi besramno glasnu i jasnu poruku protiv rasizma, antagonizma spram crnaca, homofobije, transfobije, ksenofobije.

Radnja je konstantno nabijena akcijom, puna dramatičnih i borbenih scena što čini roman dinamičnim i brzim u tempu. Nema puno zastoja ni pauza, te likovi često ne mogu doći do daha između ovih interdimenzionalnih borbi za preživljavanje. Cijeli je roman jedan veliki bojni poklič za New York.

Zbog toga posebnu preporuku želim posvetiti produkciji audio knjige. Jednostavno je fantastična i neopisivo kvalitetna. Daleko najbolja od svih koje sam do sada poslušala (iako, iskreno, to nije veliki broj, ali u zadnje vrijeme slušam dosta audio knjiga u kontinuitetu).

Naratorica Robin Miles fantastična je u svojoj izvedbi, ne samo zbog vokalnih manipulacija i različitih naglasaka, već i zbog načina na koji onomatopejski čita pojedine riječi, kad to opis sugerira. Tako da čitatelj može čuti upravo ono što je i lik čuo, ne samo kao verbalni opis, već kao i audio iskustvo. Osim njene izvedbe, audio knjiga ima i snimke glazbe te pozadinskih šumova i distorzija te slične umetke, koji podižu iskustvo slušanja na drugu razinu i obogaćuju tekst koji je već bogat sam po sebi. Dramatična glazba definitivno pomaže u podizanju adrenalina kod ranije spomenutih akcijskih scena. Gotovo kao da slušam neku seriju u pozadini. Zato apsolutno preporučujem da se počastite ovom audio knjigom, ako volite ovaj format.

Mogla bih vjerojatno pisati i reći još štošta drugo. Kako sam apsolutno voljela neke likove (Manny i Bronca totalno u srcu; Bronca kao stara lezbijka koja je na čelu galerije i koja nema vremena za gluposti, i Manny koji je poigravanje motivom mračnog tipa sa zlatnim srcem, kao i motivom tjelohranitelja iz ljubića i Zvijeri iz Ljepotice i zvijeri, ali neću reći tko je Ljepotica). Kako sam apsolutno bila frustrirana nekim drugima. Kako mislim da je ovo najbolji način na koji se autor može poigravati elementima urban fantasya kao i Lovecraftovog nasljedstva.

Ali trebam skratiti priču i reći samo to da me jako veseli postojanje ove trilogije i da željno iščekujem nastavak jer nemam uopće blage ideje kako će se priča dalje razvijati. Ne mogu to ni zamisliti jer znam da će me čekati nešto nadasve izvrnuto i čudno, kao i do sada.

Ovu bih knjigu posebno preporučila onima koji vole lavkraftijanski mitos te kojima se posebno svidio Lovecraft Country.