Srebrenka Peregrin: Kupelj

Oprosti, curo, pardon – ispričavam se što smetam, samo, nisam još nikad bila u parnoj kupelji. Koliko se smije ostati?

Prvi put? Hm, možda desetak minuta. Petnaest najviše.

Hvala.

Ništa.

A je li uvijek ovako zamagljeno? Jedva da nešto vidim.

Pa da, parna kupelj. Samo se opustite. Uživajte. Nije da se ima baš nešto za vidjeti.

Možda kad ne bi bile odvojene za muškarce i žene…

Ha-ha! Samo se nadajte, gospođo.

Bez veze. Prijateljice su mi, znaš, poklonile bon za rođendan. Sauna, bazeni, masaža, sve. Rekle su da odem malo vidjeti što ima, pa sam mislila da ima baš nešto za vidjeti.

Možda ni prijateljice nisu bile u parnoj kupelji?

E, ne znam, nisam ih pitala. Baš bedasto… A s kim si ti ovdje, mila?

S dečkom. Samo je on otišao na drugu stranu.

Mmmm, dečko. Onda imaš što vidjeti, bar doma.

Ovaj—

Ma, ne slušaj mene, babu jednu staru. I još ne vidim ništa od ove magluštine. Uh, fuj.

A, gospođo, nemate slučajno problema sa srcem ili nešto?

Ne, draga, zašto?

Mislim, parne kupelji baš i nisu za, za, ovaj…

Za starce? Ne, ne, nemoj se ništa ispričavati. Jesi ti to pocrvenila? Ili je samo para? Uf, jedva se diše.

Možda da se odete malo osvježiti?

Dobra ideja, dušo, baš dobra. Hoćeš mi pomoći da ustanem?

Naravno. Evo ruke. Tu je. Gospođo?

Gospođo? Jeste dobro?

Skroz dobro.

Gdje ste? Ne vidim vas.

Da, baš se ne vidi puno u ovoj pari.

Jel’ vi to mene zezate?

Nimalo. Dođi malo bliže. Evo, tu sam. Vidiš me sada?

Da, ali, uh, to boli, nemojte me tako stisnuti. Držim vas, nećete pasti.

Baš si zgodna – skroz ono što trebam.

Molim?

Ma daj, neće uopće boljeti.

Kako to mislite?

Ništa strašno, odmah gotovo. Mala zamjena.

Zamjena? Što?

Evo, vidi! Hm, vidi, a zaparina je… Ali, gle, samo ovako kliznem, hop, i već sam unutra. A ti sad lijepo ajde van. Eno, tamo sam ti pustila drugo tijelo. Ajde, mila, ajde.

Što ste to napravili? Gdje sam?!

Nemoj vikati, potrošit ćeš se. Budi sretna da ima dosta pare. Lakše je putovati kroz paru.

Ali…

Da sam na tvom mjestu, požurila bih se ući nekamo, makar u staricu. Jer kad puste paru, isparit ćeš i ti.

Ali ne želim biti stara!

Nitko ne želi biti star, ljubica. Što misliš, da je meni bilo dobro o onom tijelu? Ni parnu kupelj ne može izdržati. Jesi se smjestila? Unutra si? Dobro.

Ne, nije mi dobro! Ajme, ova para!

A rekla sam ti. Ali, znaš, draga, ovo tvoje tijelo baš je super. Utegnuto, fino. Rekla si da imaš i dečka blizu?

Da… Ne, kamo ćete?

Pa-pa, dušo. Pazi da se ne posklizneš. Te staračke noge nisu tako dobre kao ove. Sretno! … Uh, što je dobra ova kupelj. Osjećam se šezdeset godina mlađe.


Kupelj ©2022. Srebrenka Peregrin

Srebrenka Peregrin piše kratke priče na hrvatskom i engleskom, prevodi te pripovijeda narodne bajke i priče. S prijateljicom pripovjedačicom Erikom skupila je trilogiju priča iz cijelog svijeta: “Bajkarice”, “Bajkari” i “Bajkarenje”. Ove godine izlazi joj i prvi roman, “Frina”, urbano-krimi-erotski fantasy. S tinejdžerima dvonošcima i udomljenim četveronošcima živi i radi u Zagrebu.

Priča Kupelj objavljena je u online časopisu Morina kutija, br. 4 (prosinac 2022). Časopis možete skinuti ovdje ili s platforme Smashwords.


Urednički komentar: Minijature su teške, a još je teže napisati priču u obliku dijaloga, koja će svejedno uspjeti prenijeti atmosferu i dočarati likove. Nije neobično da je to Srebrenki uspjelo – majstorici kratke forme i pripovijedanja.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: