Ilija Čvorović – Neno: Sretan rođendan

“Tata!” začuje se iz druge sobe preko hodnika.

“Dođi…” odgovaram iz polusna. Par sekundi kasnije čuje se topot malih nogu, premještanje težine na krevetu i, nakon kratkog meškoljenja, osjet malih, hladnih stopala uz moju nogu.

Jakova imam pet godina, i ovo je naša uobičajena noćna rutina, prebacivanje u moj krevet, obično oko 2-2:30.

Još trenutak dva meškoljenja, jedno sneno, “Tata, jako te volim”, i sve je opet tiho.

Dost’ dobro hendlamo to, nas dvojica, sad je već četiri godine otkako je Ana otišla. Buđenja po noći, plakanje i sve što ide uz klinca su bili previše za nju.

“Neno, ja ne mogu ovo…” bilo je jedino objašnjenje i ja sam ga šutke prihvatio.

Ne krivim je, biti roditelj nije lako, a ionako nam je brak bio na tankom ledu i prije toga. Kupnja kuće, selidba i na kraju klinac samo su dodali taman toliko težine da ta veza propadne kroz njega i utopi se u hladnoj vodi.

Usprkos svemu, ostali smo ok, kurtoazni pozivi za rođendane i blagdane, banalna razmjena osnovnih informacija o zdravlju. Za Jakova ne pita, u glasu joj primijetim da je svaki put na rubu, ali ga ne prelazi i razgovor brzo završava s drhtavim, “Budi mi dobro…” …“budi”… u jednini.

Budim se ranije nego inače, jer danas je poseban dan, Jakovljev rođendan. Žurim da stignem prije posla do stare antikvarnice, Jakov voli jednostavne igračke i jedna takva savršena čeka rezervirana da je preuzmem, mala kutija starih olovnih vojnika. Prodavačica ih je već pripremila i ja ih brzo platim i požurim u firmu jer danas želim ranije izaći i iznenaditi malog.

Dan prođe redovno, pozivi, mailovi, kolegiji i sve što već ulazi u jedan prosječan dan, dok vojnici čekaju u autu, spremni za buduće bitke koje će Jakov odigravati po kući. Spremni da herojski poginu u obrani dvorca ili napadu na malenog, petogodišnjeg diva.

Pritišćem “send” na zadnji mail dana i s osmijehom sjedam u auto, kratka vožnja do Jurjevske i otvaram staru metalnu kapiju.

Još korak dva i spreman za dostavu, prilazim, rukom uklonim nakupljeno lišće i uredno složim male junake u stroj.

“Sretan rođendan, sine!” kažem i pogled mi skrene na natpis.

Jakov Mayerhof, 23.01.1921 – 10.02.1926.

“Vidimo se večeras!”


Sretan rođendan© 2022. Ilija Čvorović – Neno

Neno je redditorski shitpost alter ego jednog prosječnog sredovječnog muškarca, nastao u doba lockdowna. Pisanjem se počeo baviti 2021. godine na podredditu r/Dekameron2020, gdje je i objavio nekoliko kratkih priča i pjesama, većinom horror tematike.

Priča Sretan rođendan objavljena je u online časopisu Morina kutija, br. 4 (prosinac 2022). Časopis možete skinuti ovdje ili s platforme Smashwords.


Urednički komentar: Jedna od čari dobro napisane priče jest ne samo kad vas obrat na njenom kraju lijepo zaskoči već i kad se naknadno vratite priči i vidite da je sve bilo tako lijepo izloženo odmah na početku. No razlog zašto smo odabrali ovu priču za Morinu kutiju nije bilo samo dobro vladanje strukturom minijature već prvenstveno vještina kojom je Neno utkao jako puno emocija u vrlo malen broj riječi.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: