Približava nam se veljača i svi znate koji dan u njoj. Voljeli Valentinovo ili ne, odlučili smo iskoristiti priliku i pripremiti jednu malu listu preporuka romantičnih knjiga spekulativne fikcije. Ovdje ima svega: od ljubića, do tragičnih ljubavnih priča; od laganih i svijetlih, do mračnih i gotičkih narativa, te se čak i jedan superherojski strip našao na listi. Ovaj odabir donose vam Vesna i Antonija.

Vesna

The Magpie Lord, KJ Charles

Dajte da vas upoznam s jednom prekrasnom novom riječi: permafree. Permafree su e-knjige koje su, na zahtjev autora, na distributerima knjiga trajno besplatne. Tako da ćete sada lijepo otići na Kobo ili Amazon, skinuti si prvu knjigu ovog mračnog, ali beskrajno romantičnog i duhovitog gej serijala engleske povijesne fantastike, i prestati prigovarati.

ps. …gnjah, okej, Antonija me natjerala da napišem više. Moj problem s The Magpie Lordom bio je u tome što mi je previše mračan (na mahove skoro gotički), u tome što je Stephen tako depresivan i u tome što knjiga nije tako ekstremno dobra kao autoričin nežanrovski biser Think of England. To me nije spriječilo u tome da je pročitam već dva-tri puta, bez ikakvog problema.

Lady Doctor Wyre, Joely Sue Burkhart

Joely Sue Burkhart bila mi je apsolutno otkriće prije godinu-dvije, i jedino mi je žao što primarno piše, ovaj, vampirske serijale. Lady Doctor Wyre (i njegova dva nastavka) zvjerke su druge vrste; regency space opera o troje prilično nevjerojatnih ljudi (od kojih je jedno augmented) koji završe skupa. Knjige su dosta kratke, i čini mi se da su među manje popularnim naslovima ove autorice, nedvojbeno zbog toga što je naslovna likica nositelj kako radnje, tako i dinamike veze u serijalu. Najtoplija preporuka, čak i ako ne znate na prvi pogled prepoznati razliku između svile i šantunga.

Planeta izgnanstva (Planet of Exile), Ursula LeGuin

Postoji poprilična šansa da mi je ovo najdraži esef ljubić svih vremena.* (Možda jer je bio i jedan od prvih koje sam ikada pročitala? Hm.) Roleri i Agat imaju jednu prekrasnu, dosta zahtjevnu priču o tome – ajme meni, ne mogu vjerovati da ću to napisati u javnosti – kako ljubav pobjeđuje sve. Ima tu još ponečeg, između ostalog i komentara na prvi susret i to što se dogodi kad kolonizatori ostanu manjina, ali, manje-više, tih dvoje nevjerojatnih likova i Ursuline vještine vizualnog predočavanja svjetova. (Imam dojam da bi mi danas Agat išao na živce, ali tad mi je samo bio yes, please.)

Kavalir Jole i Crvena Kraljica (Gentleman Jole and the Red Queen), Lois McMaster Bujold

(“Želiš li stvarno preporučiti zadnji dio serijala?” upita urednica samu sebe. “Da, želim,” odgovori ona odlučno.)

Okej, dobro, istini za volju, ne želite početi od Jolea, možda jer ćete, uh, ovaj, doznati dva najveća spojlera za cijeli serijal o obitelji Vorkosigan (prvi se dogodi u Ledenim opeklinama, tako da taj dio i nije tako bed, ali svejedno). U vrijeme kad je jako popularno retroaktivno, eh, dakle, “otkrivati” stvari o likovima, ova knjiga stiže kao flaster na ranu, jer je jedno od njezinih “otkrića” (koje nije ubrojeno u gorenavedene spojlere) poznato dulje nego što sam ja živa (iako ga, nažalost, tamo negdje kasnih osamdesetih autorica nije baš najspretnije prenijela čitateljima), a drugo je, no… gaaaaaah.
Možda sam ipak trebala preporučiti da počnete od Krhotina časti. (Ali kad je ta knjiga slabija.) Generalno, ukratko – čitajte Milesa. Ako dogurate do Olivera (Jolea), uživajte i za mene.

Antonija se ubacuje u ovaj Vesnin dio da kažem da su Krhotine časti na nesretno lošoj reputaciji. Meni je to bila prva stvar koju sam čitala od Vorkosigan sage i s njom sam se zaljubila u likove i univerzum. S obzirom na temu ove liste preporuka, ja je apsolutno preporučujem ako tražite space enemies-to-lovers ljubić, koji se odvija za vrijeme međuplanetarnog rata.

Uspon Endymiona (Rise of Endymion), Dan Simmons

(Čekaj malo, jesam li već za neku drugu knjigu napisala da mi je najdraži esef ljubić? Uuu, da, pa ovo nije ljubić!)

Recimo to ovako – ako slučajno imate mlađih ženskih osoba oko sebe (nećemo se zaustaviti samo na kćerima), uvalite im Raula Endymiona na čitanje. Nakon njega, nitko više neće biti dovoljno dobar za njih. (Treba nam malo više odgoja za visoke standarde, po mom skromnom mišljenju.) Ima i drugih parova u ovom serijalu – pa i nekih koji su mi ostali dosta upečatljivi, čak i desetljećima kasnije – ali onaj glavni je… no. Knjiga doista nije ljubić – čak i ako izuzmemo narativnu opsesiju Čarobnjakom iz Oza i višegeneracijskim međuplanetarnim zavjerama, ovaj roman ne slijedi najvažnije pravilo svakog pravog ljubića – ali njezin noseći par još uvijek zauzima posebno mjesto u mom srcu.

(U ovoj situaciji, ovisno o vašim sklonostima, možete preskočiti prva dva dijela serijala ako ste tako raspoloženi, no morate početi najkasnije od naslova Endymion da biste sve pohvatali. Ako ikada uopće uspijete sve pohvatati, tojest. Desetljećima kasnije, ja se više ni ne trudim, samo sam zahvalna providnosti što je Tamsyn Muir manje opsjednuta stihovima od Dana Simmonsa.)

Estraven izdajnik i Na izvorima Orlua (kratke priče), Ursula Leguin

Da se na trenutak vratimo temi “osobe koje našoj djeci podižu standarde”; obje su ove priče [SPOILER ALERT] depresivne do bola, i svejedno sam obje čitala nekoliko puta, te bih ih svakome preporučila. Estraven izdajnik jedna je od “narodnih priča” u Lijevoj ruci tame, koju također preporučujem (za neki drugi popis, jer inače i nije pretjerano romantična), a Na izvorima Orlua dio je Stalno se vraćajući kući, što je naslov koji, nažalost, pri punoj svijesti i savjesti ne mogu preporučiti nikome jer još uvijek imam traume od njega. Čak i desetljećima kasnije.
Ne mogu, a da ne osjetim beskrajno olakšanje i zahvalnost pri tome da queer geekovi koji danas počinju čitati žanr ne moraju ovisiti o fragmentima poput Estravena kako bi se prepoznali u knjigama. (Pogotovo ako dovoljno rano uspiju početi čitati na engleskom. Težak je život.)

*editing Vesna, manje od mjesec dana kasnije: Planeta izgnanstva ipak mi je drugi najdraži esef ljubić. A prvo mjesto odlazi:

Gideon the Ninth i Harrow the Ninth, Tamsyn Muir

Staviti bilo što vezano uz trilogiju The Locked Tomb na popis ovog naslova znači otvoriti kutiju jako puno neugodnih, migoljivih životinjica, ali nitko me nikada nije nazvao objektivnom. Ovaj esef ep s gej nekromanticama i zatočnicama jedna je od najromantičnijih knjiga koje sam ikada pročitala, a da nema ni “a” od akcije. (Ako se ne računaju neke užasno smiješne – i jedna ful creepy – stvari u dvojki.) Jako sam se predomišljala o spominjanju Gideona, ali naposljetku sam se povela onom starom: ako izvadiš nešto iz knjige, funkcionira li ta knjiga i dalje? (Jedan od najčešćih primjera nečeg koji sam čula bio je “esef element”.) Bez ljubavi, čitav koncept Gideona se raspada.
A da ne kažem da ovaj popis definitivno zaslužuje spomen najseksi lezbijke u povijesti spekulativne fikcije. Change my mind.
Samo da potvrdim: knjige iz serijala The Locked Tomb nisu ljubić.
I zbog toga nisu apsolutno ništa manje savršene.

(Antonija opet) Htjela bih napomenuti da je jedini razlog zašto govorimo da ovaj serijal nije tehnički ljubić je to što treća knjiga još nije izašla. Trenutno se prva dva romana čitaju kao jako “slow burn” romansa, tako spora do te mjere da vam se mozak zapali od čežnje. Kad izađe treći dio, kad vidimo kako je završilo i jesu li naša najdraža seksualno potisnuta nekromantska časna i njena izrazito seksualno osviještena, sportski nastrojena zatočnica (Vesna, gdje si ono iskopala tu riječ)* završile skupa, znat ćemo je li ili nije ljubić.

*(U Priči o kralju Arthuru i njegovim vitezovima, Grafički zavod Hrvatske, 1985. Hvala, g. Maras!)

Antonija

In the Vanishers’ Palace; Of Books, and Earth, and Courtship; Of Dragons Feasts and Murders; Seven of Infinities, Aliette de Bodard

Teško mi je preporučiti samo jedan naslov Aliette de Bodard pa ću onda spomenuti nekoliko koji odgovaraju ovoj temi, pa si vidite koji vam više paše.

Za one koji vole Ljepoticu i zvijer i retellinge, tu je novela In the Vanishers’ Palace. Ova priča mi je posebna jer kombinira na zanimljiv način fantasy i sf, bajkovit svijet i distopijsku post-apokalipsu. Umjesto zvijeri, tu je vijetnamska zmajica. Umjesto princeze, tu je učiteljica. Ostalo je priča stara poput vremena.

Kratka priča Of Books, and Earth, and Courtship te novela Of Dragons, Feasts and Murders pripadaju njenom fantasy serijalu Dominion of the Fallen (magična postapokalipsa u alternativnom devetnaestostoljetnom Parizu gdje pali anđeli imaju svu moć te se međusobno bore da budu još moćniji). Vesna mi je rekla da linkam svoju preporuku, pa eto, nedavno sam za svoj blog napisala hvalospjeve zašto apsolutno obožavam taj serijal, pa za detalje bacite pogled ovdje.
Of Books je ono što bismo nazvali prequel pričom za prvi roman, u kojoj vidimo kako su se upoznale dvije pale anđelice i razvoj romanse između njih. Of Dragons je zadnja novela u nizu u kojem gej par pokušava proslaviti Novu Godinu s obitelji, ali s obzirom da je dotična obitelj zmajska kraljevska obitelj, zapnu u dvorskim urotama i misterijama koje trebaju razriješiti na vrijeme. Ne pomaže što je jedan od njih pali anđeo s veoma lošom reputacijom. Inače ne volim preporučavati zadnje dijelove serijala i iskreno mislim da bi bilo bolje da se pročitaju prvo romani (trilogija The House of the Shattered Wings, The House of Binding Thorns i The House of Sundering Flames), ali primjetila sam da su neki pročitali novelu bez poznavanja romana i ne samo da su mogli pratiti što se događa, već im se i svidjelo. Pa, rekoh, onda valjda mogu spomenuti i to. Of Books se, naravno, može bez problema čitati zasebno od ostatka serijala.

Na kraju, ako fantasy baš i nije vaš đir, nego više sf, onda je tu novela Seven of Infinities. Smještena u autoričin Xuya univerzum, u kojem je i njena nagrađena Tea Master and the Detective novela, ovo su priče o Vijetnamskom carstvu u svemiru. Seven of Infinities je romantična priča između dvije žene, od kojih je jedna ujedno i svemirski brod, koje zajednički pokušavaju riješiti slučaj jedne smrti. Svemirski brod je ujedno i kriminalni mastermind, jer naravno da jest. Izravno inspirirano Arsène Lupin pričama.

When the Tiger Came Down the Mountain, Nghi Vo

Tehnički, ova novela je drugi dio serijala Singing Hills Cycle, ali je napisana da se čita zasebno od prvog dijela i može se bez problema pročitati i razumjeti neovisno o Empress of Salt and Fortune. Nghi Vo ima specifičan lirski stil kojim uspijeva podići neke teme koje bi kod drugih pisaca bile izrazito mračne i krvave. When the Tiger Came Down the Mountain bajkovita je priča o tome kako su završile skupa jedna normalna žena i shapeshifting magična tigrica, te je, u skladu s bajkama, propisno nasilna i krvava, ali kao što sam rekla, na takav je način sve opisano da nemate dojam da se događa nešto mračno, dapače, sve je jako sanjivo, humoristično, puno nade i lijepo. Ovo je idealna priča za one koji žele čitati nešto malo svjetlije, optimističnije i pozitivno, a opet što nastavlja s nekim zanimljivim temama za promišljanje.

The Monster of Elendhaven, Jennifer Giesbrecht

Prvo želim istaknuti nešto bitno – ovo nije ljubić. Ovo je gotički horor. Iako ga stavljam na ovu listu, molim da se uzme u obzir ova bitna žanrovska razlika. Stavljam ga ipak na listu jer glavni emocionalni fokus novele jest odnos između glavnih likova. U skladu s gotičkim naracijama, naravno, riječ je o izrazito toksičnoj, opsesivnoj, ekstremnoj i nasilnoj ljubavi. Pa za one koji više vole mračne stvari, horore, klasična gotička čudovišta, puno krvi i ubijanja, s naglaskom na opsesivnoj ljubavi i izrazitoj seksualnoj privlačnosti, ovo bi mogla biti priča za vas.

Mletački sokol, Milena Benini

Mletački sokol smo već preporučali, ali nema veze. Nastavit ćemo sve dok ne budemo sigurni da su ga svi pročitali. Ovo je gej ljubić, smješten u distopijsku budućnost, na poplavljenu Veneciju s mafijaškim bandama. Vrlo je lako zaljubiti se u glavne likove i navijati za njih. Teške teme, izrazito napet, ali i humoristčan. Ako ga do sada još niste pročitali, ovo je dobro vrijeme za to.

Midnighter & Apollo, pisac Steve Orlando, crtač Fernando Blanco (2016)

Ne mogu vjerovati da sam napisala već nekoliko preporuka za Morinu kutiju, a da je ovo prvi put da spominjem Midnightera, originalnog gej Batmana (jer, ako se ne varam, kreiran je nekoliko godina prije druge gej verzije Batmana poznate još kao Batwoman). Ali eto, došlo je vrijeme i za jednog od mojih najdražih strip superjunaka.
Midnighter and Apollo je posebna stripovska edicija koja je sastoji od 6 brojeva, tako da je riječ o izrazitoj kratkoj, ali zatvorenoj priči. (Što je istovremeno super, ali je ujedno i velika tragedija jer bih htjela još priča s njih dvojicom, bez problema, dokle god su u rukama sposobnih autora. I da, čitala sam Stormwatch brojeve gdje se prvi puta pojave i Authority stripove gdje su dio glavne postave i gdje se, između ostaloga, ožene i posvoje dijete, naravno da jesam. Ti stripovi također imaju jako puno problema jer ispadaju jako homofobni, unatoč tome što su bili izrazito progresivni za to doba.)
Da se vratimo na Midnighter and Apollo. Ova je priča, po meni, gej retelling Orfeja i Euridike, ali izvedena na DC-ev superherojski način. Romantično do bola. Midnighter je nezaustavljivo oružje čije je postojanje oda nasilju, a koji do pakla i natrag voli svojeg partnera Apolla. A i sam Apollo će vas ovdje definitivno zabljesnuti svojom inteligencijom i velikim srcem. Ako se ne usudite baš čitati stripove s likovima koje ne poznajete, ili ste zainteresirani pročitati nešto više o ovim likovima, ali ne znate gdje započeti, ne morate se brinuti, jer za ovu priču ne morate čitati 70 drugih stripova. Dovoljno vam je da uzmete Midnighter strip (2016, autor Steve Orlando, crtač ACO) koji se sastoji od dva volumena. Ovaj strip također apsolutno preporučam, ako ste zainteresirani za superjunake, ali ne znate gdje započeti i želite nešto malo drukčije od uobičajenog (gdje je uobičajeno = MCU).